U svijetu koji je svakim danom sve brži, gdje se informacije gutaju kroz naslove i skroluju brzinom svjetlosti, knjiga je postala tiho utočište. Ne traži šifru, ne šalje notifikacije, ne puni bateriju. Samo je tu, spremna da te povede na put.
Čitanje danas nije samo stvar obrazovanja, ni dokaz kulture. Postalo je čin otpora. U vremenu prepunom buke, pročitati knjigu znači stati. Znači zastati nad rečenicom, nad nečijom mišlju, nad sopstvenom tišinom. U svijetu u kojem svi žele da govore, knjiga te poziva da slušaš.
Kroz knjige putujemo kroz tuđe živote, kroz prošla i buduća vremena, kroz svjetove koji postoje i one koji nikada neće. Otvaraju nam oči, ali još važnije, šire nam srce. Knjige ne daju gotova rješenja, ali znaju da postave prava pitanja.
Nekad su nas učili da čitamo da bismo bili pametni. Danas čitamo da bismo ostali svoji. Da nas algoritmi ne pretvore u predvidive obrasce, da sačuvamo osjećaj za nijanse, za dubinu, za druge ljude.
Čitanje nije bijeg od stvarnosti, to je način da je razumijemo. Jer knjige ne nude instant odgovore. One traže strpljenje. A u vremenu koje od nas očekuje brzinu, strpljenje je postalo luksuz. I upravo zato, neprocjenjivo.
Zato čitaj, ne da bi znao više, nego da bi osjećao dublje. Jer svaka dobra knjiga nije kraj puta, nego početak razgovora, sa sobom i sa svijetom.
ETOportal/ Nataša Goleš