U poslednje vrijeme svjedoci smo javnih rasprava o problemu koruptivnih mehanizama u javnim nabavkama .Jedan od metoda prevarnih radnji u sistemu nabavki je i nezakonito usitnjavanje nabavki. Ova praksa, koja uključuje podjelu nabavke veće vrijednosti u male djelove kako bi se izbjegli stroži postupci nabavke, postala je jedan od ključnih izazova u borbi protiv korupcije. Praksa “ usitnjavanja nabavke “ omogućava sumnjivim subjektima da zaobiđu Zakonom propisane procedure, što dovodi do smanjenja konkurencije, povećanja troškova, a značajno otvara prostor za korupciju.
Zakoni i drugi propisi u postupku javne nabavke obično predviđaju različite procedure zavisno od procijenjene vrijednosti nabavke. Za nabavke veće vrijednosti, obavezno je sprovođenje obuhvatnog postupka koji uključuje transparentne procedure, javni poziv i strogi kontrolu postupka. Za nabavke niže vrijednosti, često se koristi postupak javne nabavke male vrijednosti, koji je pojednostavljen i manje zahtjevan. Iz toga razloga postoji opasnost da se nabavka veće vrijednosti neosnovano podijeli na manje djelove ( takozvano usitnjavanje ), kako bi se svi ti djelovi sproveli kroz postupak jednostavnih i manje kontrolisanih procedura. Na ovaj način se može omogućiti određenim firmama ili pojedincima da izbjegnu konkurenciju, pribave nezakonitu prednost u postupku , a što je uvod u korupciju. Na ovaj način se u sistem nabavki uvodi samo nekoliko privilegovanih dobavljača ili izvođača koji sistemom privilegovanih veza, bilo sa donosiocima odluka ili drugim učesnicima u postupku nabavke stvaraju plodno tlo za koruptivne radnje. Tako se zbog manjka konkurencije mogu povećati ponuđene cijene ili pružiti niži kvalitet usluga ili proizvoda, dok se istivremeno ne nailazi na značajnije kontrole. S obzirom da Državna komisija za kontrolu postupka javnih nabavki nije u mogućnosti da prati svaki pojedinačni ugovor, usitnjavanje nabavki može dovest do značajnih finansijskih gubitaka za državu, kao i ugrožavanje kvaliteta javnih usluga i infrastrukturnih projekata.
Usitnjavnje nabavki predstavlja “ sivu zonu “ u zakonodavnom okruženju, gdje se nejasnoće u tumačenju zakona mogu iskoristiri za manipulaciju sistemom nabavki. Kako bi se spriječila ova pojava potrebna je strožija zakonska regulativa i nadzor. Inspekcija za javne nabavke trebala bi sprovoditi detaljnije kontrole svih ugovora, pogotovo onih koji su podložni podjeli na male djelove. Za uspješno suzbijanje korupcije u ovm području, važno je povećanje odgovornosti svakog pojedinca uključenog u javne nabavke. Iz toga razloga država mora preduzeti konkretne korake kako bi spriječila takve prakse, uključujući primjenu strožijih kazni za zloupotrebu postupka. U protivnom, javni sektor može postati plodno tlo za korupciju, koja na kraju nanosi štetu svim građanima i državi u cjelini.
Autor: Mr Vojislav Marković