Crnogorska socijalna politika opet je “napredovala”, materijalno obezbjeđenje za pojedinca povećano je za čitavih 4,15 eura. Tako sada samac na socijali prima 98,44 eura mjesečno, što je otprilike vrijednost jednog skromnijeg odlaska u market, a treba preživjeti čitav mjesec.
Za dvočlanu porodicu socijala iznosi 118,21 euro, tročlanu 141,91, a četvoročlanu 167,51 euro. Pet članova porodice “uživaće” u 187,17 eura mjesečno – manje od jedne prosječne potrošačke korpe za nedjelju dana.
Ako se uporedimo sa regionom, slika postaje još sramnija. U Hrvatskoj, socijalna pomoć za samca iznosi oko 160 eura, dok je za četvoročlanu porodicu više od 450 eura. U Sloveniji, gdje socijalni sistem prati evropske standarde, samac može dobiti i do 450 eura, što je skoro pet puta više nego u Crnoj Gori. Čak i u Srbiji, gdje je socijalna pomoć skromna, prosjek je oko 110–120 eura po domaćinstvu, što je i dalje iznad crnogorskog nivoa.
A u zemljama Evropske unije, tek da ne kvarimo raspoloženje – socijalna davanja za pojedinca nerijetko premašuju 700 eura mjesečno (npr. u Njemačkoj ili Austriji), što Crnu Goru svrstava u sam evropski donji dom po brizi za najugroženije.
I dok zvaničnici hvale “redovno usklađivanje socijalnih davanja”, građani kojima je ova pomoć jedini izvor prihoda jedva sastavljaju kraj s krajem. Činjenica da je povećanje socijale u Crnoj Gori jednako cijeni dvije kile brašna ili jedne autobuske karte, dovoljno govori o ozbiljnosti sistema.
Crnogorska realnost je jasna, socijalna pomoć nije instrument izlaska iz siromaštva, već podsjetnik koliko daleko kaskamo za regionom i Evropom.
ETOportal / V.M.