Dok gledamo zvijezde i sanjamo o beskraju, veliki igrači na globalnoj sceni već odavno ne sanjaju — oni planiraju, testiraju i nadmeću se. Svemir više nije samo prostor istraživanja i otkrića. Postao je strateško bojno polje, novo poglavlje globalne geopolitike u kojem se moć mjeri ne samo vojnom silom, već i kontrolom nad orbitom.
U posljednjih nekoliko godina, svjedoci smo ubrzane militarizacije svemira. Velike sile poput Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Rusije razvijaju satelitske sisteme koji ne služe samo za komunikaciju ili navigaciju, već i za izviđanje, ometanje i — ako zatreba — uništavanje protivničkih objekata u orbiti. Testiranja oružja koja mogu uništiti satelite, tzv. anti-satellite weapons, više nijesu naučna fantastika. Ona su realnost.
Ali svemir nije samo vojna meta. On je i ekonomski front. Kompanije poput SpaceX-a, Blue Origina i kineskih državnih agencija ulažu milijarde dolara u lansiranje satelita, rudarenje resursa sa asteroida, pa čak i pripremu za potencijalne ljudske kolonije van Zemlje. Trka za dominaciju u svemiru nije više pitanje prestiža — već pitanje kontrole nad budućnošću.
U toj trci mali narodi i države, poput naše Crne Gore, možda se osjećaju kao posmatrači, ali to ne znači da smo izvan dometa posljedica. Digitalna infrastruktura, meteorološki sistemi, bezbjednost podataka i internet komunikacije — sve to zavisi od svemirskih tehnologija. U slučaju konflikta iznad naših glava, posljedice bi itekako mogle da se osjete ispod naših nogu.
Pitanje koje se nameće je: ko upravlja svemirom? Iako međunarodno pravo, svemir tretira kao „zajedničko dobro čovječanstva“, sve više se gubi pod pritiskom nacionalnih interesa. Ne postoji jasan mehanizam za kontrolu ili kažnjavanje akcija u svemiru koje bi mogle da dovedu do ozbiljnih katastrofa.
Zato je krajnje vrijeme da se o svemiru prestane govoriti samo u romantizovanom tonu. Svemir jeste fascinantan, ali i opasan. I nije više tako daleko. On je iznad nas, ali i sve više dio onoga što se dešava među nama.
ETOportal/ mr Vojislav Marković