Iako svi težimo ka sreći, naš mozak zapravo nije dizajniran da nam je svakodnevno isporučuje. Evolucijski, njegova osnovna funkcija je bila – i ostala – preživljavanje. Sreća je sekundarna. Zbog toga nas mozak prirodno vuče ka negativnom – da bismo prepoznali prijetnje i izbjegli opasnosti.
Ovaj drevni mehanizam i danas je aktivan, iako živimo u znatno sigurnijem svijetu. Mozak čuva “srećne hemikalije” – dopamin, serotonin i oksitocin – i pušta ih tek u kratkim naletima, obično kada ostvarimo cilj ili prevaziđemo prepreku. Tako nas stimuliše da se borimo, krećemo i djelujemo. Međutim, često završavamo iscrpljeni, sa previše kortizola – hormona stresa – naročito nakon dugog, napornog dana.
Evolucija negativnosti
Negativna percepcija je naša podrazumijevana postavka. Precima je služila da na vrijeme prepoznaju opasnosti poput predatora ili gladi. Zato i danas, čak i kad tražimo nešto dobro, naš mozak “hvata” ono što nije u redu. Kada god osjetimo stres, mozak nas upozorava da nešto prijeti našoj sigurnosti – makar to bila i samo neprijatna poruka, loš rezultat ili neuspješan pokušaj.
Ali, postoji dobra vijest: mozak može da se istrenira.
Trening za optimizam
Kao što vježbom gradimo mišiće, vježbom možemo graditi i mentalne obrasce. Ako svakog dana, makar tri puta, odvojimo po minut da se fokusiramo na nešto pozitivno, nakon 45 dana mozak će spontano početi da prepoznaje pozitivne signale iz okoline.
Ne mora to biti nešto veliko – osmijeh neznanca, topao obrok, trenutak mira. Važno je da to prepoznamo i osvijestimo. Time pravimo mentalne “staze” koje vode ka osjećaju zadovoljstva i sigurnosti.
Kad stres poraste
U trenucima razočaranja ili frustracije, mozak nas zasipa kortizolom. Tada je ključno sjetiti se da naš opstanak zapravo nije ugrožen. Umjesto da se prepustimo osjećaju neuspjeha, važno je prilagoditi očekivanja i odabrati naredni, realan korak. Svaki takav izbor vodi ka unutrašnjem zadovoljstvu jer vraća osjećaj kontrole i lične snage.
Kroz lični angažman i realna očekivanja, sami sebe nagrađujemo “srećnim hemikalijama”, umjesto da ih čekamo od svijeta. U tome i jeste moć – da mozak naučimo da ne traži prijetnje, već mogućnosti.
ETOportal