Dok su stotine ljudi danas marširale ulicama Barselone, Ibice, Palme, Lisabona i Venecije uz transparente „Turisti napolje“ i „Vaš odmor, naš pakao“, Crna Gora mirno sjedi, prostire šugamane i sa čežnjom gleda u horizont. Možda naiđe koji turista. Neki neodlučan Nijemac što je pogrešno skrenuo u Neumu, pa se iznenadi kad vidi da ovdje nije gužva i da još ima mjesta na plaži, i to u junu.
Dok Evropa vrišti od prekomjernog turizma, naši restorani broje konobare umjesto rezervacija. Tamo ljudi mole da ih ostavite na miru, a ovdje mi njih tražimo, pa makar morali da dijelimo flyere po parkingu kod Volija.
U Barseloni – 26 miliona turista godišnje. U Palmi – 14 miliona. Venecija, čitavih 30 miliona. Tamo stanovnici više ne znaju je li im dijete krenulo u školu ili je završilo u nečijem TikTok storiju. Ljudi sa vodenim pištoljima gone turiste niz ulicu, ne iz šale, već iz očaja. Jer, zamislite da svako jutro izlazite iz zgrade i morate se probijati kroz hiljadu ljudi koji fotkaju istu fasadu već 30 godina.
A kod nas? Ukupno 2,6 miliona turista na nivou cijele države. Budva nosi najveći teret, Ulcinj se trudi, a u Podgorici, kad dođe grupa od 40 ljudi iz Francuske, to se tretira kao diplomatski incident. I nećemo da se lažemo – i tih 2,6 miliona nam nekako izgleda kao da ih je bilo manje. Možda zato što svi prespavaju u istom stanu kod rođaka, a jedu burek pa im ništa drugo ne treba.
Oni protestuju jer ih je turizam zatrpao, mi protestujemo jer kiša kvasi sezonu prije nego što je počela. Njima smeta što ne mogu da nađu mir, a nama smeta što ne možemo da nađemo goste. Tamo se bore protiv iznajmljivanja stanova turistima, a ovdje ih molimo da makar neko uzme garsonjeru kod tetke u Sutomoru, da se ne zatvara još jedan kafić zbog „slabe sezone“.
Zato predlažem da promijenimo slogan nacionalne turističke kampanje. Umjesto „Wild Beauty“, da kažemo:
„Niste nam dosadili “
Jer, dok Evropa zatvara kapije, mi ih širom otvaramo. Kod nas nema reda ni za sladoled, a kamoli za muzej. Priroda još nije oglodana do kamena. A more? Još uvijek zna da bude bistro , kad nije jugo.
Na kraju, možda je baš to naša prednost. Ne gužva. Ne nervoza. Nema selfi štapova koji vam udaraju rame dok jedete pljeskavicu. Ovdje još možete naći plažu bez roštilja, planinu bez bagera i sok od zove koji nije uvoz iz Kine.
A dok Evropa odbacuje svoje turiste, mi ih čekamo. Sa osmijehom, kafom i apartmanom za 30 eura. I besplatnim savjetom: „Tamo viču ‘Go home’, ovamo kažemo ‘Dobro došli’ – jer još nikoga nije bilo.“
ETOportal/Nataša Goleš