Stručnjaci upozoravaju da društvena izolacija i hronična usamljenost u starosti mogu povećati rizik od smrti, demencije, depresije i kardiovaskularnih bolesti – više nego mnoge fizičke navike koje se smatraju rizičnim.
Najopasnija stvar koju možete da uradite poslije 60. godine nije skok padobranom, ronjenje, istraživanje pećina, pa čak ni konzumacija crvenog mesa ili izbjegavanje vježbanja.
Prema mišljenju stručnjaka, najveća prijetnja zdravlju u starosti je – društvena izolacija.
Usamljenost može imati poguban uticaj ne samo na emocionalno i mentalno, već i na fizičko zdravlje.
„Usamljenost izaziva propadanje tijela koje s vremenom postaje sve izraženije“, objašnjava gerontolog Edi Elmer.
Dr Rozen Lajpcig, specijalista gerijatrije, palijativne njege i interne medicine u bolnici Maunt Sinaj u Njujorku, upozorava da usamljenost u starosti može povećati rizik od smrti za čak 26 odsto.
„Usamljenost nas čini sklonijima anksioznosti, depresiji i suicidnim mislima. Kada je riječ o fizičkom zdravlju, povećava rizik od srčanih bolesti, moždanog udara, kognitivnog pada i demencije“, ističe dr Lajpcig.
Istraživanja pokazuju da su socijalna izolacija i osjećaj usamljenosti povezani i sa većim rizikom od dijabetesa tipa 2. Ovi problemi naročito se pojačavaju tokom praznika, kada se mnogi stariji ljudi osjećaju zaboravljeno i isključeno iz društvenih tokova.
Simptomi hronične usamljenosti
Razlika između zdrave samoće i hronične usamljenosti nastaje kada osoba osjeća trajnu nepovezanost sa drugima i gubi kontakt sa bliskim osobama.
Fizički i psihički znaci koji ukazuju na problem uključuju:
-
osjećaj usamljenosti čak i u društvu drugih ljudi,
-
čest umor i iscrpljenost,
-
depresivne misli i tugu,
-
promjene u navikama spavanja i ishrane,
-
povlačenje u sebe i razdražljivost,
-
povećano konzumiranje alkohola, lijekova ili hrane kao vid bijega.
Osobe koje pate od hronične samoće često razvijaju probleme sa spavanjem, oslabljen imunitet i lošu ishranu, što dodatno utiče na mentalno i fizičko zdravlje.
Kod nekih se javlja i osjećaj da nemaju svrhu, a izjave poput „ne želim nikome da budem na teretu“ mogu ukazivati na duboku depresiju i potencijalno suicidne misli.
Usamljenost kao savremena zdravstvena kriza
Američki hirurg dr Vivek Murti opisuje usamljenost kao „tihu epidemiju“ i ozbiljan javnozdravstveni problem koji utiče na sve generacije.
On ističe da usamljenost povećava rizik od srčanih oboljenja, demencije i depresije, te da posebno pogađa starije osobe koje su izgubile partnere ili prijatelje.
Zanimljivo, istraživanja su pokazala da su zdraviji ispitanici stariji od 60 godina često bili – usamljeniji od onih sa zdravstvenim problemima. Stručnjaci objašnjavaju da se to može desiti jer se osobe bez hroničnih bolesti osjećaju „izostavljeno“ iz svoje generacije, pa im nedostaje osjećaj pripadnosti.
U konačnici, osjećaj usamljenosti zavisi od ličnih osobina i sposobnosti pojedinca da se poveže sa drugima i održi društvene kontakte, ali i od kulturnih i porodičnih okolnosti.
ETOportal