Skupština Crne Gore usvojila je Zakon o formiranju Kreditno-garantnog fonda, dokument koji bi mogao imati dalekosežne efekte na domaću privredu. Inicijativa, koju je predložila Vlada, ima za cilj da poveća dostupnost finansijskih sredstava za mikro, mala i srednja preduzeća, preduzetnike, kao i fizička lica koja se bave biznisom, segmente koji su dugo vremena bili na marginama komercijalnog bankarskog interesovanja.
Kako je obrazložio potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, Fond će biti katalizator za jačanje konkurentnosti domaće ekonomije. „Želimo aktivirati dio tržišta koji do sada nije bio dovoljno obuhvaćen finansijskim tokovima“, naglasio je Đeljošaj, dodajući da će se time potencijal bankarskog sektora usmjeriti ka realnom sektoru.
Riječ je o ciljanoj pomoći onima koji najviše pokreću lokalne ekonomije, mikro i malim preduzećima, porodičnim firmama, zanatskim radnjama i pojedincima sa idejom, ali bez kolaterala ili finansijske istorije koja bi im osigurala povoljan kredit.
Značaj ovog projekta dodatno potvrđuje činjenica da je partner Vlade Crne Gore u osnivanju Fonda bila Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), renomirana institucija koja će ostati uključena i u narednim fazama kao strateški partner. To implicira da se razvoj Fonda neće bazirati samo na domaćim snagama, već i na najboljim praksama koje su već dale rezultate u evropskom okruženju.
Početni kapital Fonda iznosi 10,6 miliona eura, od čega će 600 hiljada eura biti operativna sredstva za njegovo stavljanje u funkciju, dok će ostatak kapitala (10 miliona eura) biti usmjeren direktno na podršku privredi kroz mehanizme garancija. Model predviđa da za svaki kredit koji Fond garantuje, polovinu rizika preuzima Fond, a drugu polovinu komercijalna banka. Ovaj balansirani pristup treba da ohrabri banke da kreditiraju sektor koji je do sada ocjenjivan kao rizičan.
Usvajanje ovog zakona može se tumačiti kao važan iskorak u ekonomskoj politici Crne Gore. Ako se Fond bude vodio profesionalno, uz transparentno odlučivanje i fokus na održivost, moglo bi doći do stvarnog rasta sektora preduzetništva. Međutim, njegova efikasnost će zavisiti od nekoliko factora, brzine implementacije, saradnje s bankama, jasno definisanih kriterijuma za garantovanje kredita, te institucionalne nezavisnosti Fonda, koja je zakonom deklarativno zagarantovana.
Bez operativne autonomije, jasnoće procedura i stručnog kadra, postoji opasnost da Fond ostane „na papiru“ ili se pretvori u još jedan mehanizam političke kontrole. Ako, međutim, bude funkcionisao u skladu sa evropskim standardima, ova inicijativa bi mogla postati presedan za buduće razvojne politike.
Zakon o formiranju Kreditno-garantnog fonda predstavlja dobrodošao instrument za oživljavanje domaće privrede, posebno u periodu kada su izazovi likvidnosti i dostupnosti kapitala sve izraženiji. Njegov uspjeh neće se mjeriti iznosima uložene garancije, već brojem održivih biznisa koji zahvaljujući njemu dobiju šansu da rastu.
ETOportal / V.M.