Automobili više nijesu ono što su nekad bili. Nisu ni ljudi. Vrijeme kada se o autima pričalo kao o čudima inženjeringa, kada su snaga motora, broj konja, obrtni moment i zapremina određivali prestiž, status i ljubav prema vožnji, polako tone u zaborav. Danas, sve je drugačije.
Savremeni kupac više ne pita šta pokreće automobil. Ne zanima ga ni koliko cilindara ima, ni da li „vuče“ naprijed, nazad ili na sva četiri točka. Ljudi više ne tragaju za onim dubokim zvukom motora koji uzburkava krv. Tragaju za dizajnom, udobnošću, pametnim rješenjima, ekranima i aplikacijama, za osjećajem jednostavnosti i sigurnosti.
Fordov potpredsjednik, Džon Louler, rekao je ono što mnogi iz svijeta autoindustrije već znaju, ali rijetko naglas priznaju, ljudi više ne mare šta je pod haubom. I nije to samo zbog električnih vozila. To je promjena u načinu razmišljanja. Tehnologija je preuzela primat, a emocija prema mašini kao da je ustupila mjesto praktičnosti.
Ekološki propisi dodatno su stisli proizvođače. Motori se „smanjuju“, emisije kontrolišu, a u pokušaju da sve bude „zelenije“, nestaju i legendarne konfiguracije koje su nekada bile simboli brzine i moći. Danas su to većinom mali motori, često trocilindarski, koji bez pomoći turbine ne bi ni mogli da izguraju sve zahtjeve tržišta.
Naravno, postoje izuzeci. I dalje postoji nekolicina onih koji u garaži žele da čuju „urlik“ motora i osjete trzaj pod nogom. Ali to su već entuzijasti, manjina.
U 2025. godini, automobil je više digitalni saputnik nego mehanički izazov. Više telefon na točkovima nego zvijer na asfaltu. Udobnost, konektivnost, bezbjednost, to je ono što prodaje kola. A ono što se nalazi ispod – za većinu – više nije važno.
ETOportal/Nataša Goleš