Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Lazarevu subotu, poznatu kao Vrbica — praznik koji u središte stavlja djecu, radost i simboliku pobjede života nad smrću.
Lazareva subota podsjeća na čudo koje je Isus Hristos učinio vaskrsnuvši svog prijatelja Lazara iz Vitanije, četiri dana nakon njegove smrti. Ovo čudo prethodilo je Hristovom svečanom ulasku u Jerusalim, gdje su ga djeca dočekala sa grančicama palmi i pjesmom, uzvikujući: „Osana Sinu Davidovu!“ Upravo zbog tog događaja, djeca su danas u centru pažnje
Na Vrbicu, djeca se svečano oblače, na glavu im se stavljaju vjenčići ispleteni od mladih vrbovih grančica, a oko vrata zvončići okačeni na trake u bojama. Zveckanje zvončića simbolizuje pobjedu života nad smrću, kako Lazarevu, tako i Hristovu, najavljujući predstojeće Vaskrsenje.
Vrba, kao simbol obnove života, zamjenjuje palmine grane kojima je Isus dočekan u Jerusalimu. Osveštane vrbove grančice vjernici nose kućama i stavljaju ih pored ikona, gdje ostaju tokom cijele godine kao blagoslov i zaštita doma.
U popodnevnim časovima, u svim pravoslavnim hramovima služi se večernje bogosluženje. Nakon osveštenja vrbovih grančica, vjernici, predvođeni sveštenicima, učestvuju u ophodu oko crkve uz pjevanje tropara Lazareve subote. Djeca, sa vjenčićima na glavi i zvončićima oko vrata, trče i raduju se, čineći ovaj praznik posebno veselim i živopisnim.