U trenucima kada geopolitički tektonski poremećaji prijete da preoblikuju regionalni poredak, crnogorska politička scena ponovo otvara jedno od najosjetljivijih pitanja – izmjene Zakona o državljanstvu. Redovni profesor prava i advokat Miloš Vukčević upozorava da su ove izmjene mnogo više od tehničkog usklađivanja sa međunarodnim standardima – riječ je o strateškom instrumentu za promjenu demografske slike i, u konačnici, državnopravnog statusa Crne Gore.
„Pitanje izmjena Zakona o državljanstvu nije administrativno, već političko – cilj je promjena biračke strukture i stvaranje većine za ponovno ujedinjenje sa Srbijom“, kaže Vukčević.
Iako se zagovornici izmjena pozivaju na usklađivanje sa evropskom pravnom tekovinom, Vukčević ističe da EU nema jedinstven stav o dvojnom državljanstvu, te da svaka zemlja članica sama odlučuje o toj politici – u skladu sa sopstvenim interesima.
„Tvrdnje da izmjene prate pravnu tekovinu EU su netačne. To pitanje nije normirano propisima Unije, već ostaje u nadležnosti svake članice“, objašnjava on.
Prema podacima koje iznosi Vukčević, u Srbiji i Bosni i Hercegovini živi oko 300.000 osoba koje vode porijeklo iz Crne Gore. U slučaju da samo mali procenat njih dobije crnogorsko državljanstvo, upozorava on, demografska i politička slika zemlje biće nepovratno promijenjena.
„Vidjeli smo šta znači ‘izborni turizam’ na primjeru Republike Srpske i Srbije. Crna Gora je sledeća meta“, upozorava.
Vukčević podsjeća i na slučaj opštine Šavnik, gdje već tri godine vlast nije u stanju da utvrdi stvarno prebivalište glasača, što, prema njegovim riječima, jasno ilustruje izostanak političke volje za borbu protiv zloupotreba.
„Ako ne možemo provjeriti ko stvarno živi u Šavniku, kako ćemo provjeravati one iz Srbije ili BiH koji tvrde da žive u Podgorici?“ pita se on.
Crna Gora i sada priznaje dvojno državljanstvo u određenim slučajevima – kod iseljenika, braka sa crnogorskim državljaninom, počasnog i ekonomskog državljanstva. Ali, masovno uvođenje ove prakse bez jasnih kriterijuma predstavlja, prema Vukčeviću, najveći rizik za nacionalnu bezbjednost i stabilnost.
Vukčević se osvrće i na kontroverzne odluke o dodjeli počasnog državljanstva licima koja „nijesu ni blizu ispunjavala zakonom propisane uslove“. Među njima, posebno ističe slučajeve Muhameda Dahlana, Taksina Šinavatre i aktuelni proces oduzimanja državljanstva Nasera Ramaja.
Posebnu pažnju profesor posvećuje i programu ekonomskog državljanstva. Navodi da su odbijeni brojni zahtjevi investitora, uprkos pozitivnim bezbjednosnim provjerama stranih agenata, zbog arbitrarnog djelovanja crnogorske ANB.
„ANB je postupila mimo ovlašćenja, a država je zbog toga izgubila potencijalnih deset miliona eura“, tvrdi Vukčević.
Vukčević poručuje da je aktuelni zakon restriktivan s razlogom – da bi zaštitio nezavisnost i integritet Crne Gore.
„To je posljednja linija odbrane crnogorskog identiteta i državnosti. Sve mimo toga vodi u nestanak onoga što je stvoreno 21. maja“, zaključuje.
Uprkos pokušajima da se sve predstavi kao administrativno pitanje, ostaje jasno da se iza izmjena Zakona o državljanstvu krije duboka politička agenda. Ako se sada ne povede ozbiljna rasprava, poručuje profesor, možda uskoro nećemo imati državu u kojoj bi se ta rasprava mogla vodit
ETOportal / V.M.