Sačuvati djecu i omladinu od negativnih posljedica igara na sreću i kockanja danas je važnije nego ikada. Međutim, dok se u javnoj polemici često insistira na udaljenosti kockarnica od škola, istinska zaštita mladih ne zavisi samo od metara ili kilometara između objekata i obrazovnih ustanova. Ako dijete kod kuće vidi roditelja kako provjerava tikete, igra kazino igre ili se kladi putem mobilnog telefona, fizička udaljenost škole od kladionice postaje irelevantna. Prava preventiva leži u odgovornom kockanju, edukaciji i primjeru koji odrasli postavljaju.
Novi Zakon o igrama na sreću u Crnoj Gori donio je značajne promjene. Zabranjeno je reklamiranje kladionica u određenim terminima, uvode se obavezne licence za operatere i stroži nadzor nad poslovanjem. Ove mjere su korak naprijed, ali fokus treba biti na stvarnom smanjenju rizika i promovisanju odgovornog kockanja.
U svijetu, zemlje koje su najbolje regulisale ovu oblast imaju sveobuhvatan pristup. Malta, kroz Malta Gaming Authority, zahtijeva stroge provjere identiteta i finansijske stabilnosti operatera, uvodi obavezne limite na depozite i gubitke, kao i pauze u igri. Švedska kontroliše online klađenje kroz državnu lutriju, uz provjere identiteta i finansijske sposobnosti igrača, dok Ujedinjeno Kraljevstvo primjenjuje sveobuhvatnu regulaciju putem UK Gambling Commission, sa naglaskom na odgovorno kockanje, transparentnost oglašavanja i zaštitu igrača.
Upoređujući zakonodavstvo Crne Gore sa zemljama koje su najbolje regulisale ovu oblast, jasno je da udaljenost kockarnice od škole nije dovoljna mjera. Stroga regulacija i kontrola broja registrovanih korisnika pomažu u sprečavanju pranja novca i zloupotrebe, dok reklame i promotivne aktivnosti zahtijevaju posebnu pažnju. Na primjer, u Albaniji su slot aparati i male kladionice u urbanim područjima zabranjeni, dok su licencirana kazina strogo regulisani. U Rusiji, kockanje je dozvoljeno samo u četiri specijalizovane zone, dok je izvan tih zona zabranjeno. Ove mjere pokazuju da kontrola i ograničenje prostora nisu dovoljni sami po sebi, već da je bitno kombinovati ih sa sveobuhvatnom edukacijom i odgovornim ponašanjem. Samo kombinacija ovih mjera može stvoriti sigurno okruženje, gdje je zaštita mladih i odgovorno ponašanje odraslih zaista prioritet.
Najbolja prevencija za sačuvanje i djece i odraslih,kao I cijelog društva, može se sagledati kroz iskustva zemalja koje su sve vrste igara na sreću potpuno ukinule. Njihova praksa pokazuje da je kontrola i zabrana u korijenu, uz snažnu edukaciju i društvenu svijest, najučinkovitiji način da se smanji rizik i zaštite najosjetljiviji.
ETOportal/Nataša Goleš