Dječije „male laži“ često izazivaju osmijeh kod odraslih, ali iza njih se kriju važni razvojni procesi. Laganje kod djece nije nužno znak lošeg ponašanja, već često pokazatelj sazrijevanja i razvoja socijalnih i kognitivnih sposobnosti.
Prema mišljenju psihologa i razvojnih stručnjaka, djeca obično počinju da lažu između druge i četvrte godine života. U tom uzrastu laganje nije svjesna manipulacija, već pokušaj da se dijete snađe u svijetu pravila, očekivanja i posljedica.
U ranim godinama, laži su najčešće motivisane ličnim interesima, željom da izbjegnu kaznu, dobiju nagradu ili zadrže odobravanje odraslih. Kasnije, kako dijete raste, razlozi postaju složeniji i uključuju potrebu za prihvatanjem, strah od osude ili prilagođavanje društvenim normama.
Iako laganje odraslima djeluje negativno, stručnjaci naglašavaju da ono često predstavlja znak da je dijete razvilo tzv. „teoriju uma,“ sposobnost da shvati da drugi ljudi imaju različite misli, osjećaje, želje i uvjerenja. Drugim riječima, dijete koje laže pokazuje da razumije da njegovo ponašanje može uticati na ono što drugi misle. Ova sposobnost je temelj za razvoj empatije, saradnje i socijalne inteligencije.
Prve dječije laži su obično bezazlene, nespretne i često simpatične. Dijete može tvrditi da nije pojelo kolač, iako su mu usta umrljana čokoladom, ili optužiti kućnog ljubimca za nered koji je samo napravilo. U toj fazi, djeca još nemaju vještinu da uvjerljivo lažu. Iako razumiju da mogu pokušati da „prevare“ druge, nedostaje im iskustvo i kontrola ponašanja.
Najvažnije je da roditelji i staratelji ne reaguju pretjerano strogo. Kažnjavanje, sramoćenje ili etiketiranje djeteta kao „lažova“ može imati suprotan efekat i narušiti odnos povjerenja. Cilj nije da se dijete „uhvati u laži“, već da nauči zašto je iskrenost vrijedna i sigurna opcija.
Laganje u djetinjstvu je u većini slučajeva normalna i prolazna faza razvoja, a ne znak ozbiljnog problema. Ono pokazuje da dijete uči kako funkcionišu odnosi, pravila i očekivanja u društvu.
Uz strpljenje, razumijevanje i dosljedno vođenje, djeca postepeno razvijaju sposobnost da biraju istinu, ne iz straha, već iz povjerenja i osjećaja odgovornosti.
ETOportal