U velikom finalu 78. Filmskog festivala u Kanu, najveće priznanje – Zlatna palma – otišlo je u ruke iranskog reditelja i disidenta Džafara Panahija za film „To je bio samo nesrećan slučaj“ (It Was Just an Accident). Ovaj snažni politički triler dirnuo je i publiku i žiri, a ujedno predstavlja Panahijev povratak na svjetsku filmsku scenu nakon godina borbe protiv represije u sopstvenoj zemlji.
U središtu filma je Vahid, tihi vlasnik radionice koji sumnja da je mušterija koja mu dovodi automobil zapravo mučitelj iz zatvora u kojem je godinama trpio torturu. Umjesto direktne osvete, Vahid okuplja druge bivše zatvorenike sa sličnim pričama, i zajedno pokušavaju da dođu do istine — ne znajući da će ih ta potraga možda odvesti pred sopstveni moralni slom.
Film nije samo triler — to je duboka analiza savjesti, sjećanja i granice između pravde i osvete. Kritičari su ga opisali kao „knedlu u grlu modernog svijeta“, a žiri je istakao da je riječ o filmu koji „ne progovara – nego vrišti tišinom“.
Džafar Panahi je godinama bio pod zabranom snimanja u Iranu, više puta zatvaran zbog svojih filmova koji kritikuju režim, a u svijetu je postao simbol slobodne misli i borbe protiv cenzure. Njegov trijumf u Kanu nije samo umjetnički, već i politički čin.
„Ova nagrada nije za mene. Ona je za svakog zatvorenog mislioca, za svaku ženu koja traži glas, za svako pitanje koje se ne smije postaviti“, poručio je Panahi dok je publika aplaudirala stojeći.
Ovo je drugi put da je jedan iranski film osvojio Zlatnu palmu — nakon što je legendarni Abas Kjarostami 1997. godine trijumfovao sa filmom Taste of Cherry. No, Panahijeva pobjeda dolazi u posebno osjetljivom trenutku, u kontekstu pojačanih represija nad umjetnicima i novinarima u Iranu, zbog čega se njegov film tumači i kao filmski protest protiv tišine.
Predsjednica žirija, slavna glumica Juliette Binoche, izjavila je da film ne ostavlja ravnodušnim. „Ovo nije film koji gledate. Ovo je film koji vas gleda. Panahi nas je podsjetio da je kamera i oružje i ogledalo. I da ponekad, najtiše priče nose najveći krik.“
Džafar Panahi je ovom pobjedom još jednom pokazao da umjetnost ima snagu da razotkrije, pokrene i iscijeli. Njegova Zlatna palma nije samo nagrada – to je početak dijaloga o pravdi, sjećanju i dostojanstvu. I to ne samo u Iranu, već svuda gdje istina mora da se traži kroz hrabrost
ETOportal.