Dok se u javnosti često govori o nedostatku sistemske brige za djecu, mali primjeri sa sjevera Crne Gore pokazuju da odgovorna politika ne mora čekati idealne uslove da bi bila djelotvorna. Opština Šavnik je i ove zime pokazala kako se, uz skromnu infrastrukturu ali jasnu viziju i dobru organizaciju, može djeci obezbijediti ono što im najviše treba, radost, kretanje, boravak na svježem vazduhu i osjećaj zajedništva. Škola skijanja na Kruševicama, namijenjena predškolskoj i osnovnoškolskoj djeci sa teritorije ove opštine, predstavlja primjer dobre prakse vrijedan pažnje, naročito ako se ima u vidu da ovo skijalište raspolaže tek osnovnim sadržajima, bebi-ski liftom, uređenom stazom i manjim pomoćnim objektom. Uprkos tome, djeci su obezbijeđeni prevoz, oprema, obrok i instruktorska podrška, čime je jasno stavljena do znanja da ulaganje u djecu nije pitanje luksuza, već prioriteta.
Nasuprot tome, djeca iz Podgorice, glavnog grada države, danas nemaju sličnu privilegiju. Dječije odmaralište na Veruši, koje je više od pola vijeka predstavljalo simbol zimovanja, skijanja, sankanja i zdravog odrastanja generacija podgoričke djece, zatvoreno je 2022. godine po nalogu turističke inspekcije. Umjesto da se taj prostor obnovi i sačuva kao jedan od rijetkih javnih resursa namijenjenih isključivo djeci, u međuvremenu su porušeni paviljoni za smještaj djece, kao i objekat u kojem je bio smješten personal i centralni magacin. Najave da će odmaralište biti ponovo otvoreno tokom zimskih mjeseci, nakon navodne adaptacije, ostale su neispunjene, a Veruša je, umjesto dječje graje, ostala nijemi podsjetnik na institucionalni nemar.
Posebnu težinu ovom problemu daje i izvještaj OEBS-a za 2024. godinu, u kojem se jasno konstatuje da djeca u Crnoj Gori, a posebno u Podgorici, nemaju optimalne uslove za bavljenje sportom i rekreacijom. To je u direktnoj suprotnosti sa Konvencijom o pravima djeteta i Ustavom Crne Gore, koji obavezuju društvo da stvara uslove za zdrav i nesmetan razvoj djece i da brine o njihovoj dobrobiti. A malo je aktivnosti koje su istovremeno zdravije, prirodnije i radosnije od boravka djece na snijegu, u igri, učenju i druženju.
Zato primjer Šavnika ne treba posmatrati samo kao lokalnu vijest, već kao poruku. Ako mala opština, sa ograničenim resursima, može da prepozna važnost dječjeg osmijeha i zimskih radosti, onda se sa pravom postavlja pitanje, zašto to ne može i Glavni grad? Zimske čarolije možda danas stanuju na Kruševicama, ali bi morale ponovo da se vrate i na Verušu, tamo gdje su decenijama bile dio djetinjstva i zdravog odrastanja.
NVO “ Dječiji Savez Crne Gore „