U Ulcinju je, u 74. godini, preminuo Selim Resulbegović, istaknuti arhitekta i urbanista, čije je stvaralaštvo duboko obilježilo savremeni identitet ovog primorskog grada i šireg prostora crnogorskog primorja.
Vijest o njegovoj smrti objavio je Ul-info, podsjećajući da je Resulbegović prije samo pet mjeseci izabran za predsjednika Asocijacije arhitekata Ulcinja, priznanje koje je predstavljalo simboličan vrhunac jedne posvećene i plodonosne profesionalne putanje. To imenovanje nije bilo samo izraz kolegijalnog poštovanja, već i potvrda njegovog višedecenijskog uticaja na generacije arhitekata koje je oblikovao kao pedagog, mentor i uzor.
Resulbegović je pripadao onoj rijetkoj vrsti stvaralaca koji su govorili malo, a stvarali mnogo. Njegov rad karakterisala je misaona jasnoća, posvećenost detalju i gotovo neiscrpna idejna energija. U profesionalnom i ličnom držanju odlikovao se odmjerenošću i gospodstvom, dok je u arhitekturi nalazio prostor za najdublji izraz svog senzibiliteta.
Iako snažno vezan za porodicu, more i mediteranski ambijent, njegova suštinska opredijeljenost bila je trajno usmjerena ka Ulcinju i arhitekturi. Gdje god da je boravio i čime god da se bavio, uključujući i javne funkcije taj unutrašnji odnos prema prostoru i gradu ostajao je njegova konstanta.
Posebno mjesto u njegovom nasljeđu zauzima pedagoški rad. U njegovom birou stasavale su generacije mladih arhitekata, kojima je nesebično prenosio znanje, ali i vrijednosni odnos prema profesiji. Danas mnogi od njih uspješno vode sopstvene projektantske timove, svjedočeći o trajnosti i dubini njegovog uticaja.
Među brojnim projektima, kao vrhunac njegovog stvaralaštva izdvaja se Islamski kulturni centar u Baru, realizovan u saradnji sa Fuadom Mavrićem. Ovo arhitektonsko ostvarenje prevazilazi okvire funkcionalnog prostora i ulazi u sferu simboličkog i duhovnog izraza, oblikovano kroz principe sakralne geometrije i usmjereno ka ideji jedinstva i uzvišenosti.
Djelo Selima Resulbegovića ostaje trajno utkano u urbani i duhovni pejzaž prostora kojem je pripadao. Njegov odlazak predstavlja gubitak za arhitektonsku struku, ali i za širu društvenu zajednicu koja je u njegovom radu prepoznavala spoj znanja, mjere i stvaralačke vizije.
mr Vojislav Marković
