Potrošači plaćaju više za proizvode koji često imaju lošiji sastav , razlike su skrivene u deklaracijama
Iako se odavno zna da predpakovani i narezani proizvodi u pravilu koštaju više od onih u komadu, novo neformalno istraživanje sprovedeno u domaćim trgovinama otkriva i manipulaciju sastavom, koja ide znatno dalje od pukog pakovanja. Podaci sa deklaracija jasno pokazuju da isti brendirani proizvodi, u zavisnosti od oblika i ambalaže, sadrže različite količine osnovnih sastojaka, iako proizvođači to ne naglašavaju.
Bez obzira na to da li se proizvod prodaje u plastičnoj, papirnoj ili staklenoj ambalaži, sastav može značajno varirati, često upravo u ključnim komponentama poput mesa, lješnjaka ili mliječne masti. U trgovinama smo pronašli pet popularnih artikala sa izmijenjenim recepturama, iako se na prvi pogled predstavljaju kao identični proizvodi.
Najupadljiviji primjer su dvije verzije istog proizvoda: narezana salama i ona u komadu. Kod PIK-ove zimske salame, deklaracija otkriva da se:
100 grama salame u komadu dobija sušenjem 150 grama svinjskog mesa, dok je
100 grama narezane salame dobijeno od 141 grama mesa.
Slično je i sa Poli Classic salamom proizvođača Perutnina Ptuj:
Narezana verzija sadrži 72% pilećeg mesa,
Verzija u komadu sadrži 75% mesa.
Iako je narezani proizvod skuplji, ima manji dio mesa, što zbunjuje i frustrira pažljivije potrošače.
Objašnjenje proizvođača – tehnologija i tekstura
Iz kompanije Perutnina su ranije objasnili da do razlika dolazi zbog tehnoloških zahtjeva:
„Proizvodi u obliku narezanog mesa zahtijevaju drugačiju teksturu radi lakšeg sječenja i očuvanja stabilnosti boje tokom roka trajanja. Dodaju se ekstrakti ružmarina kao antioksidansi, što može blago izmijeniti sastav“, navode iz kompanije.
Ipak, ni ova logika ne objašnjava zašto potrošač plaća više za manje mesa – a još manje što se te informacije ne ističu jasno na pakovanju.
Mliječni i čokoladni proizvodi – slična priča
Razlike se ne odnose samo na suhomesnate proizvode. Kod Dukatovog čokoladnog mlijeka uočen je sličan obrazac:
Bočica sadrži 1.5% mliječne masti,
Tetrapak pakovanje sadrži samo 0.9% masti.
Kod kakao kreme, situacija je još drastičnija:
Krema u staklenki ima 5% lješnika,
Isti proizvod u papirnoj posudi sadrži samo 2% lješnjka.
U oba slučaja, proizvodi izgledaju identično, imaju isti logo i dizajn ambalaže, pa se postavlja legitimno pitanje: Da li su to zaista isti proizvodi?
Iako sve informacije formalno stoje na deklaraciji, jasno je da se većina potrošača oslanja na vizuelni identitet brenda i ime proizvoda, ne očekujući skrivene razlike. Ovakva praksa otvara prostor za pitanje etičnosti i transparentnosti u prehrambenoj industriji.
Sve ovo upućuje na upozorenje da je riječ o obliku skrivene prevare, i poziv na:
Jasnije označavanje proizvoda različitog sastava,
Regulaciju standarda pakovanja i oglašavanja,
Informisanje potrošača o razlikama u kvalitetu..
ETOportal