Ljude koje ujede zmija otrovnica može spasiti samo protivotrov, koji se takođe proizvodi iz zmijskog otrova. Ovaj proces je rizičan, složen i dugotrajan, a količine su često nedovoljne, što rezultira visokom cijenom takvih proizvoda. Zbog toga neke azijske države subvencionišu lokalne proizvođače, dok su određena sela u Indiji i Kini postala specijalizovana za vađenje zmijskog otrova. Ipak, kineski proizvođači su deset puta profitabilniji jer su prešli s hvatanja zmija na njihov uzgoj, piše magazin „Biznis i finansije“.
Narodna izreka kaže: „Koga zmija ujede, guštera se plaši.“ U modernom društvu, posttraumatski stres može izazvati i račun za liječenje protivotrovom, naročito u zemljama gdje troškovi liječenja dostižu cijene skromnijeg stana. Ovaj scenario posebno se odnosi na Sjedinjene Američke Države, koje su ovog ljeta bile domaćin svjetskog kongresa proizvođača zmijskog protivotrova.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, postoji više od 3.000 vrsta zmija širom svijeta, od kojih je oko 600 otrovno, a 200 njih može ubiti čovjeka. Svake godine, zmije otrovnice ujede približno 5,8 miliona ljudi, uz smrtnost između 80.000 i 140.000, dok tri puta više ljudi ostaje trajni invalid, često zbog amputacija.
U poređenju s drugim dijelovima svijeta, ujedi zmija otrovnica u SAD-u su relativno rijetki, ali pacijenti često dožive šok kada primaju račune za liječenje protivotrovom, koji mogu dostići i 200.000 dolara. Većina ovih troškova pokriva zdravstveno osiguranje, ali oni bez osiguranja mogu se suočiti s bankrotom.
Izazovi u proizvodnji protivotrova
Proizvodnja zmijskog protivotrova suočava se s ozbiljnim izazovima, jer je količina proizvedenog protivotrova daleko ispod potreba tržišta. Za njegovu izradu neophodno je prikupiti zmijski otrov. Proces vađenja i prerade otrova je dug i složen, a problem predstavlja i to što ne postoji jedinstvena terapija, jer se otrovi različitih zmija značajno razlikuju. Neki otrovi izazivaju paralizu, dok drugi uzrokuju ugruške u krvi ili krvarenje.
Firma Agritoxins jedna je od retkih kompanija u SAD koja se bavi proizvodnjom zmijskog protivotrova. Specijalizovana je za otrov koralnih zmija, koje su teške za hvatanje jer se često skrivaju pod zemljom. Kada zaposleni uhvate zmiju, smeštaju je u specijalne epruvete, a zatim u laboratoriji pažljivo vade otrov pritiskom očnjaka na nepropusnu tkaninu. Ovaj proces donosi samo nekoliko kapi tečnog otrova.
Dobijena tečnost se prečišćava, suši i zamrzava u prah, dok se protivotrov skladišti na minus 20 stepeni Celzijusa. Manje zmije daju tri do četiri miligrama otrova, dok veće mogu dati i do 800 miligrama, ali su takve zmije vrlo rijetke. U proseku, za proizvodnju jednog grama praha potrebno je „pomusti“ 125 zmija.
Troškovi proizvodnje i cijena
Zbog složenosti i rizika u dobijanju protivotrova, proizvođači značajno naplaćuju svoj rad. Agritoxins prodaje svoje protivotrove po cijenama koje se kreću od 300 do 6.000 dolara po gramu, u zavisnosti od vrste zmije. Uglavnom, što je zmiju teže pronaći i uhvatiti, to je i cijena viša. Iako se zmijski protivotvor često naziva „tečnim zlatom“ zbog visoke potražnje, mnogi proizvođači tvrde da ovaj posao ne donosi bogatstvo. Veće zarade moguće su jedino uz dugoročne ugovore s velikim farmaceutskim kompanijama.
Na američkom tržištu, Pfizer je jedini proizvođač protivotrova za ujede koralnih zmija, dok su za ujede zvečarki dostupni Anavip i CroFab. CroFab proizvodi kompanija BTG International, koja šalje otrov zvečarki na prečišćavanje u Britaniju, a zatim u Australiju gdje se koristi za proizvodnju antitijela. Konačni proizvod na američkom tržištu košta oko 3.800 dolara po bočici.
Zbog visoke cijene, zmijski protivotrov je gotovo nedostupan malim zdravstvenim ustanovama u SAD-u, a nestašica je još izraženija u drugim dijelovima svijeta, poput Azije i Afrike.
Razlike u troškovima liječenja
U Africi, oko 95 odsto ujeda otrovnih zmija dešava se u ruralnim oblastima, a manje od pet odsto žrtava dobija protivotrov, dok ostali traže pomoć od lokalnih iscjelitelja. U podsaharskoj Africi zmije otrovnice ujede do pola miliona ljudi godišnje, a stopa smrtnosti je pet puta veća nego u SAD-u.
Na afričkom kontinentu postoji samo jedan proizvođač zmijskog protivotrova za podsaharsku Afriku, dok indijska firma Premium Serums proizvodi jeftinije protivotvore za Indiju i druge regione, po cijeni od samo osam dolara po bočici.
U jugoistočnoj Aziji, države subvencionišu lokalne proizvođače, ali su rezultati različiti. Dok zemlje poput Tajlanda imaju dovoljno protivotvora za izvoz, druge, kao što su Filipini i Laos, suočavaju se s nestašicom. Zahvaljujući subvencijama, troškovi liječenja u ovim zemljama su do 800 dolara po pacijentu, što je čak 30 puta jeftinije nego u podsaharskoj Africi.
Profitabilnost uzgoja otrovnih zmija
Indija je svjetski rekorder po broju ujeda zmija otrovnica, sa oko 58.000 smrtnih slučajeva godišnje. Sedam lokalnih kompanija proizvodi osam miliona bočica protivotrova, ali zbog velike raznolikosti zmija, to predstavlja izazov. Narod Irula, specijalizovan za hvatanje zmija, godišnje zarađuje oko 300.000 dolara.
U Kini, selo Zisikiao prešlo je na uzgoj zmija, što im donosi deset puta veću profitabilnost. Iako američki proizvođači ne očekuju bogatstvo, neki savjetuju preduzetnicima da razmotre proizvodnju zmijskog ili škorpionovog otrova, koji može dostići cijenu od 8.000 do 12.000 dolara po gramu. Da bi zaradili 100.000 dolara godišnje, potrebno je proizvesti 10.000 miligrama otrova, što podrazumijeva hvatanje oko 417 škorpija.
Izvor: N1