U svijetu sporta često postoji uvjerenje da samo oni koji počnu trenirati u mlađim kategorijama mogu dostići vrhunske rezultate. Međutim, primjeri poput hrvatskog kanuiste Matije Ljubeka pokazuju suprotno. Ljubek je svoj potencijal ostvario tek u svojim 20-im godinama, osvojivši dva olimpijska zlata, srebro i bronzu, kao i deset medalja na Svjetskim prvenstvima i to bez ranijeg intenzivnog takmičarskog iskustva u mlađim kategorijama.
Ovaj fenomen jasno pokazuje da kasni početak ne znači ograničenje, ali zahtijeva prilagođen trenažni proces. Ključnu ulogu igra trener, čija sposobnost prepoznavanja talenata i individualnog pristupa sportisti može biti presudna. Vizija i stručnost trenera omogućavaju da sportista razvije svoj puni potencijal, bez obzira na godine kada je započeo intenzivne treninge.
Nažalost, praksa u mnogim klubovima pokazuje suprotno. Često se, na predlog trenera, prekida trenažni proces sportistima koji su navršili 16 i više godina, a nikada nisu bili dio mlađih takmičarskih kategorija, iako su neki i počeli u mlađim kategorijama, ali su tokom adolescencije imali svoje probleme i nijesu se mogli posvetiti sportu na pravi način, što ne znači da nije moguće vratiti se se ozbiljnim i fokusiranim pristupom koji ih može dovesti do vrhunskih rezultata. Takav pristup nije zasnovan na nauci, niti na medicinskim standardima, već na odokativnim procjenama da „od njih nikada neće biti sportista“.
Jednoličan pristup trenažnom procesu, gdje svi učesnici rade iste vježbe bez individualizacije, dovodi do situacija gdje jedni vježbe izvršavaju preteško i iscrpljuju se, dok drugi sve odrade previše lako, čime trening u oba slučaja gubi svoj efekat.
Savremene medicinske metode omogućavaju praćenje fizioloških i biomehaničkih parametara svakog sportiste, što omogućava precizno prilagođavanje treninga njegovim predispozicijama. Trening mora biti optimizovan tako da svaki sportista, bez obzira na početni nivo, dobije adekvatno opterećenje koje omogućava maksimalan razvoj i minimizira rizik od povrede ili preopterećenja.
Primjeri poput Matije Ljubeka jasno pokazuju da vrhunski sportisti mogu nastati i nakon 18. godine, ako se njihov talenat prepozna i njeguje na pravi način.
Pitanje koje se postavlja u savremenom sportu: na koliko seminara i edukacija treninzi i metodologija modernog sporta zaista dopiru do trenera i na koliko njih je prisustvovao, a koliko njih ostaje zatvoreno u svojim prepotentnim uvjerenjima, vjerujući da početak u mlađim kategorijama diktira uspjeh? Ovo je kritično pitanje, jer praksa mora biti zasnovana na nauci i individualnom pristupu, a ne na stereotipima i odokativnim procjenama pojedinca.
ETOportal/Sportska redakcija