U vremenu globalnih poskupljenja i nestabilnih uvoznih lanaca, sve oči su uprte u crnogorska sela i male prerađivačke pogone. Dok cijene na svjetskim berzama divljaju, jedini pravi odgovor na krizu leži u rukama naših poljoprivrednika koji, uprkos svim izazovima, obezbjeđuju hranu za naše trpeze i čuvaju ekonomsku stabilnost zemlje.
Kvalitet koji nema cijenu i sigurnost sa naših njiva
Zavisnost od uvoza decenijama je bila rak-rana crnogorske ekonomije. Međutim, poslednji poremećaji na tržištu pokazali su da hrana nije samo roba, već pitanje nacionalne bezbjednosti. Od plodne Zete i Bjelopavlića, preko barskih maslinjaka, do planinskih pašnjaka na sjeveru , Crna Gora ima potencijal da ne zavisi ni od koga.
Osim stabilnosti, domaći proizvodi nose pečat kvaliteta koji masovna industrijska proizvodnja iz uvoza ne može da isprati. Kupovinom domaćeg sira, mesa, meda ili povrća, mi ne plaćamo samo namirnicu, mi ulažemo u zdravlje svoje porodice i opstanak crnogorskog sela. Podrška domaćem proizvođaču je konkretna pomoć komšiji i rođaku, čime osiguravamo da novac ostane u našim tokovima.
Agrobudžet od 77,3 miliona eura: Sredstva moraju stići do proizvođača
Da bi se ovaj potencijal ostvario, neophodna je snažna podrška države. Agrobudžet za 2026. godinu iznosi 77,3 miliona eura, što na prvi pogled djeluje kao značajna cifra. Od tog iznosa, 35,9 miliona eura izdvaja se direktno iz državnog budžeta, dok se ostatak oslanja na EU fondove (IPARD) i donacije.
Ipak, ključno pitanje koje postavljaju poljoprivrednici širom Crne Gore jeste, koliko će od tog novca zaista završiti u rukama onih koji su u brazdi? Na terenu vlada opravdana sumnja, jer se traži da se sredstva prioritetno preusmjere direktno proizvođačima, umjesto da se troše na glomaznu administraciju.
Šta je potrebno za stvarni oporavak?
Stručnjaci upozoravaju da bi spas tržišta bio osiguran samo uz ispunjenje sledećih prioriteta:
- Veća izdvajanja iz nacionalne kase: Udio iz državnog budžeta mora biti veći kako bi se smanjila zavisnost od stranih kredita.
- Fokus na mlade i žene na selu: Bez podrške novim gazdinstvima, sela će nastaviti da se prazne, uprkos milionima na papiru.
- Ukidanje barijera: Brža isplata premija i jednostavnije procedure moraju postati standard, jer poljoprivreda ne može da čeka administrativne odluke.
Podrška domaćem je čin patriotizma
Ekonomski patriotizam nije samo fraza; to je konkretna pomoć komšiji, rođaku i prijatelju koji se bavi teškim poljoprivrednim radom. Svaki euro koji ostane u rukama domaćeg proizvođača, ostaje u Crnoj Gori. To znači nove investicije, nova radna mjesta i bolju budućnost za mlade ljude koji žele da ostanu na svojoj zemlji.
Domaća hrana je naš najjači adut u borbi protiv inflacije. Vrijeme je da shvatimo da spas tržišta ne leži u velikim uvoznim kontingentima, već u svakoj zasađenoj brazdi i svakom malom pogonu koji čuva duh i ukus Crne Gore.
ETOportal/Nataša Goleš
