Zumbuli, jedni od najslađih i najmirisnijih vjesnika proljeća, omiljeni su zbog svog raskošnog izgleda i intenzivnog mirisa. Njihov latinski naziv Hyacinthus potiče iz grčke mitologije – prema legendi, zumbul je izrastao iz krvi lijepog spartanskog princa Hijacinta, miljenika boga Apolona.
Ova lukovičasta biljka, porijeklom iz Male Azije, stigla je u Evropu u 16. vijeku, a danas je prisutna u mnogim domovima i vrtovima. Cvjeta u aprilu i maju, ali u zatvorenom prostoru može procvjetati i zimi, pa unosi dašak proljeća mnogo ranije.
Zumbuli se mogu gajiti u teglama, vrtovima, pa čak i u visokim vazama s vodom, pri čemu se preporučuje da vaza bude dovoljno visoka da podrži cvijet i spriječi njegovo savijanje. Tokom hladnih dana, najbolje ih je držati u kući, dalje od izvora toplote, jer previsoke temperature ubrzavaju cvjetanje i skraćuju njihov vijek.
Vole svjetlo, ali ne i direktno sunce. Optimalna sobna temperatura i povremeno zalivanje – tek kada je zemlja suha – dovoljni su za njihov pravilan rast. Preporučuje se zalivanje odozdo, dodavanjem vode u tanjirić ispod tegle, kako bi biljka upila tačno onoliko koliko joj treba.
Važno je napomenuti da su zumbuli otrovni za kućne ljubimce, posebno njihova lukovica, pa ih treba držati van domašaja pasa i mačaka.
Poznat kao “cvijet kiše”, zumbul je kroz istoriju bio simbol žalosti, ljubavi i ljepote. Njegov prepoznatljiv miris ne samo da oplemenjuje prostor, već se koristi i u parfemskoj industriji, dok njegova mitološka i estetska vrijednost ostaju nadahnuće kroz vjekove.
U vrtu zumbul s osmijehom blista,
proljeće pjeva iz svakog lista.
Na stolu vaza, u srcu mir,
zumbul donosi proljećni smiraj
ETOportal/N.G.