Nedavni sastanak ministra energetike i rudarstva Adimira Šahmanovića sa ambasadorom Republike Turske u Podgorici otvorio je novu temu u domaćoj javnosti: potpisivanje Memoranduma o razumijevanju u oblastima rudarstva i ugljovodonika. Dokument je predstavljen kao okvir za saradnju, razmjenu znanja i mogućih zajedničkih projekata između dvije države. Na prvi pogled, riječ je o standardnom političko-diplomatskom potezu. Međutim, u zemlji koja je ustavno definisana kao ekološka država, svaka najava intenziviranja eksploatacije prirodnih resursa mora se pažljivo sagledati.
Šta Memorandum znači – a šta ne znači
Važno je naglasiti da ovakav dokument po pravilu nije obavezujući ugovor koji automatski otvara vrata koncesijama. Memorandum prije svega izražava političku volju za saradnju i otvara prostor za formiranje radnih grupa, izradu studija i pripremu eventualnih projekata. Dakle, formalno ne daje pravo bilo kojoj kompaniji ili strani državi da odmah započne eksploataciju resursa u Crnoj Gori.
Ipak, praksa pokazuje da Memorandumi često predstavljaju prvi korak ka dugoročnim aranžmanima koji kasnije mogu prerasti u koncesije ili zajedničke kompanije. Upravo zato je od presudne važnosti kakvi će biti naredni koraci države i da li će se poštovati transparentnost, zakonske procedure i ekološki standardi.
Koji su resursi u pitanju
Crna Gora raspolaže određenim mineralnim bogatstvima, prije svega boksitom, olovom i cinkom, kao i građevinskim agregatima. Energetski sektor se oslanja na lignit iz Pljevalja i hidroelektrane, a u posljednje vrijeme sve češće se govori i o potencijalnim rezervama nafte i gasa u jadranskom podmorju.
Za zemlju od oko 650 hiljada stanovnika to nisu neiscrpna bogatstva, ali su dovoljno značajna da privuku interes velikih kompanija i država poput Turske, koja ima snažnu energetsku i rudarsku industriju i strateški interes da osigura nove izvore sirovina i energije.
Potencijalne koristi – i skriveni rizici
Zvanični stav Ministarstva energetike jeste da ovakva saradnja može doprinijeti diversifikaciji izvora energije, sigurnijem snabdijevanju i „boljoj valorizaciji prirodnih resursa“. Na papiru, to zvuči prihvatljivo. Međutim, iskustva iz regiona upozoravaju na nekoliko ključnih rizika:
-
Netransparentni ugovori i nepovoljni aranžmani: male države često nemaju dovoljno pregovaračke snage i stručnih kapaciteta da zaštite svoj interes u odnosu na velike kompanije. Rezultat mogu biti loši finansijski uslovi i dugoročne obaveze koje donose malo koristi građanima.
-
Ekološke posljedice: rudarstvo i naročito istraživanja ugljovodonika nose ozbiljan rizik po prirodu i turizam – dvije ključne vrijednosti Crne Gore. Svaka nesmotrena odluka može trajno ugroziti Skadarsko jezero, morski ekosistem ili planinske prostore.
-
Društveni konflikti: nedostatak javnih konsultacija i uključivanja lokalnih zajednica vodi ka nezadovoljstvu i protestima, što smo već vidjeli u regionu na primjeru pokušaja eksploatacije litijuma u Srbiji.
-
Slabi mehanizmi kontrole: čak i kada postoje zakoni, njihova primjena u praksi često je nedovoljna. Ako institucije ne budu spremne da strogo nadziru poštovanje ekoloških standarda, šteta može biti veća od koristi.
Šta je nužno tražiti odmah
Ako Crna Gora želi da sačuva status ekološke države i izbjegne scenarije „prokletstva resursa“, nekoliko stvari mora biti jasno postavljeno još sada:
-
Potpuna transparentnost – tekst Memoranduma i svi naredni dogovori moraju biti dostupni javnosti.
-
Javni tenderi i nezavisne studije – nijedna koncesija ne smije biti dodijeljena bez međunarodno priznatih procjena uticaja na životnu sredinu.
-
Obavezan fond za sanaciju štete – svaka kompanija mora unaprijed položiti sredstva koja bi pokrila potencijalne ekološke posljedice.
-
Jasna raspodjela koristi – prihod od eksploatacije mora se transparentno slivati u budžet i koristiti za razvoj lokalnih zajednica.
-
Usklađivanje sa evropskim standardima – Crna Gora je kandidat za članstvo u EU i mora poštovati sve relevantne direktive o zaštiti prirode i korišćenju resursa.
Potpisivanje Memoranduma sa Turskom samo po sebi ne mora biti loša vijest, ali je jasan signal da pred Crnom Gorom dolaze odluke koje će odrediti njen ekonomski i ekološki put za decenije unaprijed. Ako vlast bude transparentna i odgovorna, ako se u proces uključe stručnjaci, NVO sektor i građani, saradnja može donijeti određene koristi.
Ali ako se pregovori budu vodili iza zatvorenih vrata, ako se ekološki standardi potisnu zbog brzog profita i ako se zaboravi ustavno određenje Crne Gore kao ekološke države, onda ovaj Memorandum može postati uvod u jednu od najvećih strateških grešaka naše zemlje.
„Lako je govoriti o ekološkoj državi kad potpisuješ memorandume o rudarstvu – priroda će ćutati dok je ne pretvorimo u memorandum pepela i prašine.“
ETOportal/Nataša Goleš