U vremenu kada mladi ljudi iz Crne Gore, puni snova i ambicija, donose teške odluke o napuštanju domovine, postavlja se pitanje: šta ih to pokreće? U društvu gdje se prošlost neprestano prepliće sa svakodnevnicom, mladi se bore za svoje mjesto pod suncem, ali često se suočavaju s preprekama koje ih vraćaju unazad.
Ova generacija, koja se još uvijek igra sa svojim snovima, nosi sa sobom bisere ambicija i želju za ostvarenjem. Oni ne traže mnogo — samo da njihov trud bude prepoznat, nagrađen i da budu dio pozitivne promjene. Nažalost, umjesto toga, suočavaju se sa teretom istorije i političkih stranaka koje, u prividu, stvaraju im put ka ostvarenju ustavom zagarantovanih prava, uključujući pravo na rad.
Mnogi mladi ljudi, koji žele da se bave svojom strukom i ostanu apolitični, često se suočavaju sa preprekama koje im otežavaju da ostvare svoje snove, jer oni nijesu izgleda ustavom zaštićeni, kao ni njihovo pravo na rad. Na tržištu rada, umesto ravnoteže i pravednosti, dominiraju stranački interesi, čime se marginalizuju oni koji žele da se dokažu na osnovu svojih sposobnosti, a ne političkih veza.
Istorija, kako lična tako i kolektivna, često postaje kamen spoticanja. Mnogi pokušavaju da je razjasne kroz prizmu svojih stavova, dok se mladi osjećaju zarobljeni u narativima koje ne biraju. Njihovi snovi, njihovi „biseri“, često se čine dalekim u svjetu ratova, podjela i nostalgije za prošlim vremenima.
Zato ne čudi što mladi, u potrazi za boljim prilikama, odlučuju da odu. Na stazi prolaznosti, s tugom u srcu, žele da postanu „osvještani biseri“, ali se često osjećaju nevidljivo u vlastitoj zemlji. Oni ne žele da budu samo dio prošlosti, već da budu stvaraoci svoje budućnosti.
Dok se njihovi snovi i želje bore s težinom društvenih očekivanja i političkih pritisaka, važno je postaviti pitanje: šta možemo učiniti da osnažimo ovu generaciju? Kako možemo stvoriti društvo koje će prepoznati vrijednost mladih, njihov trud i ambicije?
Svijet je pun prilika, a mladi su ti koji će ih iskoristiti. Vrijeme je da se u Crnoj Gori podigne glas onih koji žele da ostanu, da se bore i postanu pravi „biseri“ svoje zajednice. U ovoj trci sa vremenom, ne smijemo ih zaboraviti.
Autor: N.G.