Crna Gora, zemlja koja turizam ističe kao jedan od stubova svoje ekonomije, već godinama se suočava sa ozbiljnim izazovima u regulisanju sezonskog zapošljavanja. Iako je zakon o sezonskim radnicima više puta bio na dnevnom redu Skupštine, njegovo usvajanje i dalje izostaje. Kako se približava turistička sezona , sve je manje nade da će ovaj zakon konačno biti usvojen, a posljedice te neizvjesnosti mogle bi biti dalekosežne.
Sezonski radnici predstavljaju ključnu radnu snagu u crnogorskoj turističkoj industriji – od ugostiteljstva do infrastrukturnih projekata. Mnogi od njih dolaze iz inostranstva, privučeni kratkoročnim ugovorima i velikom potražnjom tokom ljetnje sezone.
Zakon koji bi regulisao njihovo zapošljavanje ima za cilj da:
- Zaštiti prava radnika, osiguravanjem minimalne zarade, godišnjeg odmora i bezbjednosti na radu.
- Uredi poreske i doprinosne obaveze, doprinoseći stabilnosti socijalnog sistema.
- Pojednostavi administraciju, smanjujući birokratske prepreke za poslodavce.
- Reguliše angažman stranaca, jasno definišući pravila za izdavanje radnih dozvola.
Iako je nacrt zakona predstavljen još 2021. godine, njegova sudbina ostaje neizvjesna. Ključni razlozi za odlaganje su:
- Politička neslaganja između vlasti i opozicije, gdje se čini da zakon nije prioritet u odnosu na druge političke teme.
- Administrativna opterećenja, zbog čega lokalne samouprave i poslodavci izražavaju zabrinutost.
- Strah od tržišnih poremećaja, posebno kada je riječ o uvozu strane radne snage i njenom uticaju na domaće tržište rada.
- Otpor dijela privrede, koja zakon vidi kao dodatno finansijsko opterećenje u ionako izazovnoj ekonomskoj situaciji.
Ako se zakon brzo ne usvoji , crnogorski turizam bi mogao ući u sezonu 2025. bez adekvatnog pravnog okvira. To nosi brojne rizike:
- Nastavak improvizacije u zapošljavanju sezonskih radnika.
- Rastuća nesigurnost kako za radnike, tako i za poslodavce.
- Gubitak konkurentnosti, jer bez stabilne i kvalitetne radne snage, teško je održati visok nivo usluge.
- Fiskalni rizici, s obzirom na oslanjanje države na prihode iz turizma.
Sezonski radnici nijesu samo pomoćna snaga – oni su ambasadori crnogorskog turizma. Njihovo zadovoljstvo i profesionalnost direktno utiču na iskustvo turista i imidž države na međunarodnom tržištu. Ali upravo oni prvi osjećaju posljedice institucionalnih slabosti, od nejasnih procedura do nesigurnih uslova rada.
U trenutku kada Crna Gora balansira između ekonomskih izazova i političkih previranja, zakon o sezonskim radnicima ne smije ostati po strani. Njegovo donošenje ne bi trebalo biti predmet političkog nadmudrivanja, već jasna poruka da država ima strateški pristup razvoju turizma.
Ako želimo održiv rast, bolju zaštitu radnika i konkurentniji turizam, zakon mora biti donesen – ne kao forma, već kao funkcionalan alat koji će unaprijediti tržište rada. U suprotnom, rizikujemo da sezonski radnici postanu simbol propuštenih prilika, a ne nosioci napretka.
Crna Gora se suočava s važnim pitanjem – da li će 2025. godina biti godina reformi ili još jedna izgubljena sezona? Odluka o zakonu o sezonskim radnicima nije samo tehničko pitanje; to je odluka o tome kakvu budućnost želimo za naš turizam i našu ekonomiju a prije svega i našu radnu snagu.
“Vrijeme je da se donese odluka, prava, konkretna i dugoročna”.
ETOportal/ mr Vojislav Marković