Dok se mi sklanjamo u hlad, palimo klime, rashlađujemo se sokovima i ledom, neko oko nas, tih, malen i tihi, svakodnevno vodi borbu za život. Životinje, bilo da lete, puze, trče ili tiho koračaju, ljeti teško pronalaze ono najosnovnije: vodu.
Za ptice koje lete kilometrima, za pse i mačke lutalice, ježeve, ježiće, vjeverice, pa i one koje nikad nećemo ni primijetiti, svaka česma koja ne kaplje, svaki suvi jarak, svaki zatvoren balkon, može biti razlika između života i smrti.
Ali mi možemo pomoći. Lako. Jednostavno. I ljudski.
Postavite posudu sa vodom ispred zgrade, na prozoru, terasi ili u hladu dvorišta. Ništa komplikovano, obična plitka činija, tanjir, stara posuda od margarina. Stavite kamenčić u vodu da i pčele i leptiri imaju gdje da slete. Mijenjajte vodu svakog dana, jer ni oni ne vole prljavštinu.
Ako imate vrt ili dvorište, ostavite dio trave nepošišan, neka bude zaklon. Ako naiđete na životinju kojoj je pozlilo od vrućine, ne nudite joj mlijeko, samo vodu, i pomjerite je u sjenku. Ne treba vam mnogo da budete heroj.
Oni ne znaju da kažu „hvala“. Ali njihovo prisustvo, njihova tišina, njihova borba, govore više od riječi. I svaka kap koju im date, vraća se kroz tihe treptaje, perje u letu i oči koje vas pogledaju sa povjerenjem koje se ne traži, ono se zasluži.
Pomozimo im. Jer ovaj svijet nije samo naš. Dijelimo ga sa bićima koja od nas ne traže ništa , osim malo dobrote.
ETOportal/Nataša Goleš