Naše ponašanje u razgovoru često odražava naš nivo vaspitanja. Osobe koje su dobro odgojene shvataju da određene riječi i izrazi mogu povrijediti, omalovažiti ili manipulisati drugima, zbog čega ih izbjegavaju. Osim toga, one su svjesne da riječi mogu otkriti manjak poštovanja i empatije, pa nastoje da ih koriste sa pažnjom i mudrošću. Postoji velika vjerovatnoća da će vaspitane osobe u razgovoru već izbjegavati sljedeće izraze.
„Nijesi u pravu”
Dijalog zasnovan na poštovanju je temelj dobrog vaspitanja. Razgovori nisu takmičenja u kojima treba pobijediti; oni su prilike za razumijevanje, dijeljenje mišljenja i učenje. Zato je rijetko da ćemo čuti vaspitane osobe koje izgovaraju „Nijesi u pravu”. Ovaj izraz često zatvara razgovor, jer tjera sagovornika da zauzme odbrambeni stav. Čak iako nije namjera da se uvrijedi, ova rečenica može djelovati kao nepoštovanje.
Umjesto toga, vaspitane osobe će koristiti izraze poput: „Razumijem šta želiš da kažeš, ali imam drugačije viđenje…” ili „Zanimljivo je tvoje gledište, evo još jednog načina da o tome razmislimo…”. Ovim pristupom omogućava se razmjena mišljenja bez omalovažavanja.
„Rekao sam ti”
Svi smo se našli u situaciji da nekome damo savjet koji on nije prihvatio, a kasnije se ispostavilo da nije bilo dobro. U tim trenucima, iskušenje da kažemo „Rekao sam ti” može biti jako veliko.
Međutim, vaspitane osobe znaju da te riječi mogu samo učiniti drugu osobu da se osjeća još gore. Umjesto toga, pružaju podršku i pomažu da se osoba izvuče iz neprijatne situacije, bez ponavljanja svojih prethodnih riječi.
„Nijesam ja kriv”
Preuzimanje odgovornosti za svoje postupke je ključna osobina koju razvijamo kroz dobar odgoj. Osobe koje su vaspitane rijetko koriste frazu „Nijesam ja kriv”. Prebacivanje krivice na druge ili okolnosti može izgledati kao lak izlaz, ali to ne doprinosi ličnom rastu niti rješavanju problema.
Ovaj izraz često stvara mentalitet žrtve, gdje osoba vjeruje da nije u mogućnosti da mijenja situaciju, jer smatra da je izvan njene kontrole. Nasuprot tome, prihvatanje odgovornosti daje snagu da učimo iz svojih grešaka i donosimo bolje odluke.
Zanimljivo je da studije pokazuju da ljudi koji priznaju svoje greške i prihvataju odgovornost, često bivaju percipirani kao lideri među svojim vršnjacima.
„To nije moj problem”
Empatija i saosjećanje su odlike koje se često gaje kod dobro vaspitanih osoba. Zbog toga rijetko ćete čuti da izgovaraju „To nije moj problem”.
Ovo ne znači da treba da preuzimamo odgovornost za sve, već da prepoznajemo trenutke u kojima možemo da pomognemo i pružimo podršku drugima. Ova vrsta empatije odražava dobro vaspitanje.
„Nije me briga”
Ljudi koji su dobro vaspitani shvataju vrijednost iskazivanja interesovanja i brige za druge. Zbog toga je izraz „Nije me briga” obično izbjegavan. Ravnodušnost može ozbiljno povrijediti i učiniti da se drugi osjećaju zanemareno. Umjesto toga, vaspitane osobe mogu reći: „Nijesam upoznat sa tim, možete li mi reći više?” ili „Imam drugačije mišljenje, ali voleo bih da čujem tvoje”. Ovim načinom komunikacije pokazuju poštovanje i spremnost da saslušaju druge.
„Bez uvrede, ali…”
Osobe sa dobrim vaspitanjem shvataju da svaka riječ ima težinu. Kada neko kaže „Bez uvrede, ali…”, obično je to uvod u nešto što može biti uvredljivo. Ovaj izraz već unaprijed poništava osjećanja druge osobe.
Vaspitane osobe su svjesne moći svojih reči i znaju da ako nešto treba da počne sa „bez uvrede”, možda je bolje da to ne kažu.
Poštovanje kao suština
U suštini, komunikacija koja se temelji na poštovanju je osnova svakog dobrog razgovora. Poštovanje se ogleda u istinskom slušanju, cijenjenju drugih mišljenja i ljubaznim odgovorima. Naše riječi imaju moć da grade ili ruše, da liječe ili povređuju, da podižu ili obezvrijede. Stoga je važno da pažljivo biramo riječi i mudro ih koristimo.
Nastojimo da vodimo razgovore koji odražavaju naše vaspitanje i, još važnije, naše poštovanje prema drugima.
ETOportal