Crnogorski penzioner – to je jedno posebno biće, građanin između dva svijeta: prošlosti u kojoj je radio četrdeset godina i sadašnjosti u kojoj mu tih četrdeset godina donosi 450 eura mjesečno, s tim da niko više nije siguran ni ko tu koga kažnjava.
Penzija, ta sveta riječ što je nekad značila sigurnost, sad više liči na opomenu iz Elektroprivrede – stiže svakog mjeseca, ali i dalje ne znaš da li ćeš sa njom moći platiti struju ili popiti kafu. Ili možda kupiti kilo mesa. (Ne šali se, kume, meso je postalo luksuz.)
Prosječan crnogorski penzioner, kad plati struju, vodu, komunalije, telefon i internet (jer valja mu gledat’ unuke na Viberu, ko više dolazi kući?), već može polako da zatvara novčanik i mašta. Zašto? Zato što je već potrošio dvije trećine penzije. Hrana? E, to je već nauka. Piletina se uzima po dijelovima, mlijeko na akciji, a voće kad se obori cijena zbog roka.
Lijekovi? Kad farmaceuti kažu “ovaj nije na osnovnoj listi”, penzioneru zazvoni kao da mu govore “ovo nije za tvoj džep, prijatelju.” Za ljekarske preglede, posebno specijalističke, većina njih se ili ne prijavi ili zaboravi da su se prijavili – zakazani su za šest mjeseci kasnije. Ako preživiš – vidimo se!
Pitaće neko: A može li penzioner u Crnoj Gori otići na more? Može – ako živi u Ulcinju. A i tad – samo da prošeta. Banjsko liječenje? Možda, ako je u pitanju “banja kod kuće” – lavanda u lavoru i krigla čaja. Sve drugo je misaona imenica. Kao i bioskop. Kao i pozorište. Jer ko još troši na kulturu kad ni apaurin nije besplatan?
Ali tu je i ono najvažnije pitanje: Gdje prođoše godine rada? Na šalterima, u rudnicima, po građevinama, bolnicama, školama… I šta osta od svega? Makar to da neko kaže: „Hvala vam za sve.“ Neće niko. Jer u zemlji gdje je preživljavanje sport, penzioner je ili heroj – ili utihnuta kolateralna šteta ekonomije.
I zato, ako ga sretnete kako sjedi u parku, ne pitajte ga ništa. Sjedite pored njega i možda ćete prvi put u životu čuti istinu – ne iz novina, ne iz saopštenja, nego iz usta čovjeka koji je ovu zemlju gradio, a danas gleda kako sve poskupljuje – osim njega.
ETOportal/mr Vojislav Marković