MOSKVA / SANKT PETERBURG – Jedna od najvećih misterija iz doba Hladnog rata, radio-stanica UVB-76, ponovo je privukla pažnju svjetske javnosti. Kratkotalasna stanica, koja decenijama emituje monoton zvuk, naglo je prekinula svoje zujanje kako bi emitovala niz kodiranih poruka, što je u krugovima radio-amatera i vojnih analitičara pokrenulo brojne teorije o trenutnim aktivnostima na istoku.
Poznata pod nadimkom „The Buzzer“ (Zujalica), ova stanica je decenijski fenomen. Od kasnih sedamdesetih godina prošlog vijeka, ona 24 sata dnevno emituje zvuk koji podsjeća na mehaničko zujanje, uz povremene prekide koji su se kroz istoriju gotovo uvijek podudarali sa značajnim globalnim dešavanjima.
Glasovi u etru: Šta se krije iza šifara?
Tokom najnovijeg emitovanja, zujanje je utihnulo, a muški glas je na ruskom jeziku izgovorio seriju kodnih imena i brojeva. Za prosječnog slušaoca to je samo niz nasumičnih riječi poput „Anna“, „Nikolaj“ ili „Ivan“, ali za obavještajne službe to je signal da je aktiviran određeni protokol.
Vjeruje se da je ova frekvencija dio sistema „Monolit“, koji ruska vojna komanda koristi za slanje instrukcija jedinicama na terenu ili špijunskim mrežama koje nemaju pristup modernim sredstvima komunikacije. Specifičnost kratkih talasa je u tome što mogu putovati na ogromne udaljenosti, što ovu stanicu čini idealnim sredstvom za komunikaciju u vanrednim okolnostima.
„Mrtva ruka“ ili provjera sistema?
Iako zvanična Moskva nikada nije potvrdila postojanje ili svrhu ove stanice, vojni stručnjaci je često povezuju sa sistemom „Perimetar“, poznatijim kao „Mrtva ruka“. Riječ je o mehanizmu koji bi, u slučaju najgoreg scenarija, trebalo da obezbijedi prenos naređenja čak i ako su glavni komandni centri onemogućeni.
Ipak, analitičari umiruju javnost navodeći da ovakva emitovanja mogu biti i samo redovna provjera borbene gotovosti ili način da se frekvencija zadrži „zauzetom“ kako je ne bi preuzeli drugi emiteri.
Stanica koju niko ne priznaje, a svi slušaju
U eri digitalne tehnologije i satelitske komunikacije, UVB-76 ostaje anahronizam koji odbija da nestane. Činjenica da se predajnici nalaze na strateškim lokacijama u blizini Moskve i Sankt Peterburga samo pojačava uvjerenje da je „Zujalica“ i dalje vitalan dio bezbjednosne arhitekture.
Dokle god zujanje traje, svijet to tumači kao status quo. Onog trenutka kada glas prekine tišinu, budi se pažnja onih čiji je posao da dešifruju šta se zapravo sprema iza zatvorenih vrata vojnih bunkera.
ETOportal
