Na održanim parlamentarnim izvorima u Mađarskoj Pobjedu je odnijela TISA, partija bivšeg funkcionera Fidesa, Petera Mađara, osvojivši 53% glasova. S druge strane, partija premijera Viktora Orbana FIDES, izgubila je većinu osvojivši nešto iznad 38% važećih glasova. Sa oko 6% glasova trećeplasirana je „Naša domovina“ (Mi Hazank), koja je za nijansu više desno orjentisana u odnosu na FIDES. Do sada je bila opozicija Orbanu, ali je ideološki daleko od ostatka opozicije.
Specifičnost izbornog sistema
Mađarski parlament broji 199 poslanika. Od toga se 93 biraju proporcionalnim sistemom, kao u Crnoj Gori ili Srbiji, dok se preostalih 109 bira većinskim sistemom. Dakle, država je podijeljena u 109 izbornih jedinica, otprilike jednakih po broju stanovnika. U svakoj jedinici birači glasaju direktno za kandidata i onaj koji pojedinačno ima najviše glasova (ne mora uzeti 50%+1, već da ima pojedinačno najviše) biva izabran. Pored činjenie da je izborni sistem mješoviti na način da kombinuje dva modela, on takođe predviđa i tzv. „kompenzacione glasove“ (od onih kandidata koji su iza prvoplasiranih u većinskom sistemu) kako bi se ublažio efekat većinskog sistema koji favorizuje partiju s najvećim brojem glasova, nauštrb proporcionalnosti.
Zahvaljujući ovakvom sistemu TISA je kao dominantno prvoplasirana uzela 138 poslanika, što joj daje mogućnost da mijenja ustav dvotrećinskom većinom. Potom slijede FIDES sa 55 i „Naša domovina“ sa 6 mandata.
Razlozi za ovakav rezultat
Prije svega, treba uzeti u obzir činjenicu da je FIDES na vlasti 16 godina zaredom, od izbora 2010, kada se Orbanova partija vratila na vlast, jer je i prije toga bila dominantna u nekoliko navrata. Izborna atmosfera je bila referendumska, tako da su se građani izjašnjavali za i protiv trenutne vlasti. TISA je uspjela da uzme dio FIDES-ovih glasača, ali i da mobiliše apstinente.
Izlaznost na izborima bila je rekordna sa gotovo 80% izašlih glasača, što je za oko 10% više u odnosu na prethodne. Jedan od značajnih razloga za uspjeh TISE jeste dobar rezultat kod mlade populacije, ali i njihova uspješna mobilizacija, imajući u vidu da oni tradicionalno u manjoj mjeri izlaze na birališta u odnosu na starije.
Iza Tise je stala ubjedljiva većina opozicionih partija na način da se nisu kandidovali na izborima već su pozvali svoje pristalice da glasaju za nju. Takođe, jedan od razloga zašto je Mađar uspio da „uzme“ dio glasača FIDES-u jeste činjenica da je i on sam do 2024. bio član ove partije.
Političko brendiranje TISE na ovim izborima bilo je u liku antikorupcijskog, „demokratizujućeg“ bloka, ideološki raznolikog, tj. tzv. „catch-all“ političkog subjekta. Ova partija je na nivou EU dio EPP (Evropske narodne partije), kojoj je nekad pripadao i sam FIDES, a koja okuplja partije desnog centra i centra, za koje je svojstveno da imaju „cath-all“ obilježje. Jedno od njihovih obećanja, primamljivo glasačima, bilo je otključavanje zamrznutih sredstava iz fondova Evropske unije, kojima bi osnažili privredu i ulagali u kapitalne projekte, a za čiju su nedostupnot krivili Orbana.
Tokom 16 godina vlasti FIDES-a za očekivati je da se birači donekle „zasite“ ponudom i da prirodno žele promjene. Ova partija je imala i neke propuste, koji su medijski značajno aktuelizovani i na kojima se gradio narativ opozicionih partija. Primjer je slučaj Katalin Novak, bivše mađarske predsjednice koja je pomilovala muškarca osuđenog za pedofiliju, a koja je prije toga važila za osobu koja posvećuje posebnu pažnju temama kao što je briga o djeci.
U poslednjih nekoliko godina Mađarska nije imala značajniju stopu rasta BDP-a, što je bila jedna od tema koju su kritikovali iz opozicionih redova. Na meti kritika našla se saradnja sa predsjednicima Rusije i SAD-a, Vladimirom Putinom i Donaldom Trampom, čime je opozicija htjela dodatno da okarakteriše režim kao antidemokratski.
Posljedice izbora
Nova mađarska vlada imaće mnogo bolje odnose sa Evropskom komisijom i izvjesno je da jedan od prvih ciljeva nove većine da „uzme“ novčana sredstva koja ovoj zemlji pripadaju, a koja je EK zamrzla zbog optužbi za nazadovanje u oblasti vladavine prava. Na nivou Evropskog savjeta ili spoljnopolitičkog odbora Savjeta ministara Mađarsku u naredne četiri godine neće predstavljati Viktor Orban i Petr Sijarto, koji su znali da imaju drugačije stavove u odnosu na većinu ostalih evropskih lidera i ministara spoljnih poslova. Za odluke po pitanju CFSP-a (zajedničje spoljne i bezbjednosne politike), prijema novih država članica, ali i izmjenu temeljnih ugovora na nivou EU je neophodno postići konsenzus. Iz perspektive Evropske komisije („vlade“ EU) u naredne četiri godine biće lakše donijeti odluke po pitanju CFSP-a i prijema novih člancia, ako uzmemo u obzir da je Orbanova vlast blokirala pregovore s Ukrajinom.
Po pitanju temeljnih ugovora je situacija ipak komplikovanija, jer se smatra da se mnogo veći broj zemalja protivi tzv. „reformi“ Unije, nego što je to bio slučaj po pitanju CFSP-a, gdje su odudarali Slovačka, predvođena Robertom Ficom i od nedavno Češka, sa Andrejem Babišem na čelu.
Srbija je kroz prijateljstvo predsjednika Vučića i premijera Orbana uspijevala da u ne lakim trenucima pronađe saveznika u Mađarskoj. Tako je ova zemlja kada se glasalo o „Rezoluciji o Srebrenici“ bila jedina protiv od članica EU i NATO-a. Iako je formalno priznavala kosovku nezavinost, naslijedivši tu odluku od bivše vlasti, još iz 2008. godine, znala je nerijetko da glasa na strani Srbije ili da bude uzdržana.
Kakva će situacija biti sa Mađarom nije do kraja jasno, ali se u svakom slučaju očekuju razlike u odnosu na Orbana, iako danas ove dvije zemlje imaju značajne zajedničke interese i međunacionalne poveznice, tako da nije objektivno očekivati negativini zaokret u odnosima, iako ništa ne treba isključiti. Amerika i Rusija su izgubile saveznika i racionalnog sagovornika, dok je briselska struktura homogenija za jednu državu članicu. Ono što je zasad prošlo „ispod radara“ jeste mogući povratak Janeza Janše na vlast u Sloveniji, dok je prije nekoliko dana Zoran Stevanović, Srbin po nacionalnosti, izabran za predsjednika Državnog zbora (parlamenta ove zemlje). To bi djelimično moglo da kompenzuje odnos snaga na nivou EU.
U svakom slučaju, ovakav ishod izbora nije pozitivan po funkcionisanje Višegradske grupe, saveza Poljske, Mađarske, Češke i Slovačke, kada se homogneost, sa izuzetkom poljskog premijera Donalda Tuska (koji je iz pro-briselske partije, nasuprotv predsjedniku Navrockom), narušava odlaskom Orbana i dolaskom Mađara.
Idući izborni ciklusi
Iako nije zahvalno govoriti o budućim izbornim ciklusima postoji nekoliko činjenica koje mogu pozitivno ili negativno uticati za neku od strana. Ako uzmemo u obzir izborni sistem primjetno je da bi eventualna koalicija FIDES-a i Naše domovine na nekim budućim izborima, imajući u vidu da obje partije nastupaju kao opozicija TISI, imala bolji rezultat nego što bi ove dvije partije uzele pojedinačno, iako ovu tezu treba uzeti s oređenom dozom rezerve zbog rigidnosti birača Naše domovine. Moguće je da će FIDES na nekim lokalnim izborima izgubiti dio gradonačelnika i lokalnih funkcionera, ali njihova partijska infrastruktura ostaje imopzantna i značajna. S druge strane, teško da će TISA ponovo postići ovakav nivo mobilizacije i apstinenata, jer je objektivno očekivati da će makar jedan dio njih biti razočaran usljed prevelikih očekivanja. Ipak, mnogo toga će zavisiti od rezultata nove vlasti.
Autor: Milo Popović, politikolog
