Japanska automobilska industrija suočava se sa jednom od najdubljih kriza u svojoj istoriji, uz upozorenja iz samog vrha sektora da je riječ o prelomnom trenutku za njen opstanak. Izvršni direktor Honde, Tošihiro Mibe, najavio je prvi neto gubitak kompanije još od 1957. godine, ocjenjujući da se industrija nalazi „na rubu propasti“. Problemi su višeslojni i obuhvataju pad profitabilnosti, rast troškova i gubitak konkurentnosti na globalnom tržištu, koje se ubrzano transformiše pod uticajem elektrifikacije i digitalizacije.
Dok Nissan ulazi u drugu godinu restrukturiranja uz plan zatvaranja više fabrika do 2028. godine, ukupni globalni tržišni udio japanskih proizvođača pao je sa 31 na 26 odsto. Ključni uzrok leži u zaostajanju u razvoju električnih vozila, gdje su japanske kompanije ostale fokusirane na hibride i motore sa unutrašnjim sagorijevanjem, dok kineski proizvođači bilježe snažan rast. U isto vrijeme, prodaja električnih vozila globalno je porasla sa tri odsto u 2019. na čak 26 odsto tržišta, dodatno produbljujući jaz. Posebno je pogođeno tržište jugoistočne Azije, gdje je udio japanskih brendova opao sa 68 na 57 odsto u kratkom periodu.
Dodatni izazov predstavlja tehnološka transformacija industrije, u kojoj automobili postaju „računari na točkovima“, a softverske funkcije i napredni sistemi asistencije preuzimaju primat nad tradicionalnim inženjeringom. Iako se Toyota izdvaja kao relativno stabilan igrač zahvaljujući snažnoj poziciji u hibridima i partnerstvima sa kineskim kompanijama, ostatak sektora suočen je sa rastućim troškovima i neuspjelim pokušajima konsolidacije, poput propalog spajanja Honde i Nissana. U takvim okolnostima, proizvođači sve više pribjegavaju saradnji u lancima snabdijevanja i nabavci, ali analitičari upozoravaju da će bez brzih i odlučnih strateških zaokreta japanska autoindustrija teško zadržati globalni značaj.
ETOportal / V.M.
