Gotovo potpuno bijela iberijska risica iz španske pokrajine Haen privukla je pažnju ljubitelja prirode širom svijeta. Ipak, njena najveća tajna nije neobičan izgled, već promjena boje koju nauka još nije uspjela u potpunosti da objasni.
U dubini mediteranske šume, među kamenitim obroncima i gustim rastinjem juga Španije, dogodio se susret koji je i iskusnog fotografa prirode ostavio bez riječi. Pred objektivom kamere pojavila se iberijska risica gotovo potpuno bijelog krzna, sa tamnim pjegama koje su otkrivale pripadnost jednoj od najprepoznatljivijih evropskih divljih mačaka.
Fotograf Ángel Hidalgo zabilježio je ovaj neobičan prizor u okolini Haena, a fotografije objavljene u jesen 2025. godine brzo su obišle svijet. Životinja je dobila nadimak „bijeli duh mediteranske šume“, a njena pojava otvorila je niz pitanja o tome kako i zašto je izgubila karakterističnu smeđkasto-narandžastu boju krzna.
Satureja – risica čija je boja postala naučna zagonetka
Istraživači su utvrdili da je riječ o ženki po imenu Satureja, rođenoj 2021. godine. Za razliku od životinja koje se rađaju sa urođenim poremećajima pigmentacije, ona je u ranom životu imala uobičajenu boju krzna, da bi kasnije postala gotovo potpuno bijela.
Njena priča zato nije samo priča o rijetkoj životinji, već i o neobičnoj promjeni koja se dogodila tokom života. Stručnjaci su naveli da Satureja nije pokazivala očigledne promjene u ponašanju koje bi ukazivale da joj neobična boja ometa svakodnevne aktivnosti. Nastavila je da lovi i brine o potomstvu.
Prema objašnjenjima stručnjaka uključenih u program očuvanja iberijskog risa, promjena ne odgovara klasičnom albinizmu niti leucizmu. Jedna od mogućnosti koja se razmatra jeste uticaj faktora iz životne sredine, ali uzrok nije konačno utvrđen.
Povratak prirodne boje – novo poglavlje misterije
U aprilu 2026. godine pojavile su se nove fotografije koje su donijele neočekivan nastavak ove priče. Satureja je počela da vraća svoju uobičajenu smeđu i narandžastu boju, posebno na djelovima tijela i nogama.
Promjena je zabilježena tokom proljećne smjene krzna. Fotografije su pokazale da bijela boja nije bila trajna i da se izgled životinje postepeno mijenja. Risica je snimljena i u društvu jednog od svojih mladunaca, čije je krzno imalo uobičajenu boju.
Ovaj preokret dodatno je zakomplikovao pitanje porijekla neobične pojave. Ako promjena nije posljedica albinizma ili leucizma, šta je onda izazvalo gotovo potpuno gubljenje pigmentacije, a zatim i povratak prirodne boje?
Među mogućim objašnjenjima pominju se faktori iz životne sredine, uključujući eventualnu izloženost određenim supstancama, kao i stres. Ipak, riječ je o hipotezama, a ne o potvrđenom uzroku. Bez odgovarajućih uzoraka i detaljnijih analiza, naučnici ne mogu pouzdano zaključiti šta se dogodilo.
Iberijski ris – simbol oporavka jedne ugrožene vrste
Iberijski ris (Lynx pardinus) živi na Iberijskom poluostrvu, u Španiji i Portugalu. Prepoznatljiv je po kratkom repu, čupercima na vrhovima ušiju, izraženim zaliscima i krznu sa tamnim pjegama. Za razliku od nekih drugih risova, u njegovoj ishrani posebno važno mjesto zauzimaju divlji kunići.
Ova vrsta decenijama je bila suočena sa ozbiljnim prijetnjama, uključujući gubitak i fragmentaciju staništa, smanjenje broja plijena i stradanje na putevima. Zahvaljujući dugoročnim programima zaštite, obnovi staništa, praćenju populacije i ponovnom naseljavanju na pojedinim područjima, brojnost iberijskog risa značajno se oporavila.
Međunarodna unija za zaštitu prirode 2024. godine promijenila je njegovu kategoriju ugroženosti sa „ugrožene“ na „ranjivu“ vrstu. To je bio važan uspjeh evropske zaštite prirode, ali ne i razlog da se napori za očuvanje ove životinje zaustave.
Priroda još čuva svoje tajne
Priča o Satureji podsjeća nas da čak i u vremenu napredne tehnologije i sve detaljnijeg praćenja divljih životinja postoje pojave na koje nauka nema jednostavan odgovor.
Njeno bijelo krzno privuklo je pažnju javnosti, ali su još važnija pitanja koja je otvorilo: kako okruženje utiče na pigmentaciju divljih životinja, šta može izazvati tako izraženu promjenu i zašto se ona povukla tokom narednih mjeseci?
Odgovori bi mogli pomoći istraživačima da bolje razumiju ne samo ovu neobičnu risicu već i promjene koje se mogu događati kod drugih životinja, a koje u prirodi često ostanu nezapažene.
Za sada, Satureja ostaje jedinstvena priča iz mediteranske šume – podsjetnik da priroda i dalje umije da iznenadi i da je njene tajne najbolje otkrivati strpljivim posmatranjem, pažljivim istraživanjem i poštovanjem divljeg svijeta.
ETOportal/Redakcija Zelena planeta
