Crna Gora izdvaja milione za novogodišnje koncerte, samo za doček 2026,godine utrošeno 2.632.000 eura, dok porodice svakodnevno traže pomoć za liječenje teško oboljelih. Vrijeme je da preispitamo prioritete i vrijednost javnog novca.
Dok se crnogorski gradovi nadmeću u organizaciji novogodišnjih spektakala i dovođenju regionalnih muzičkih zvijezda, pred javnošću se otvara pitanje koje bi moralo biti važnije od toga ko će pjevati na gradskim trgovima, koliko novca izdvajamo za nekoliko dana zabave, a koliko činimo za građane kojima je pomoć potrebna da bi nastavili liječenje i sačuvali život? Prema podacima objavljenim nakon prošlogodišnjih praznika, šest crnogorskih opština potrošilo je za doček 2026. godine ukupno 2.632.000 eura. Samo za program u Budvi izdvojeno je 800.000 eura, dok je Bar potrošio oko pola miliona. Ni pripreme za doček 2027. ne prolaze bez značajnih finansijskih izdvajanja. Prema medijskim procjenama, za pojedine nastupe na crnogorskom primorju pominju se honorari od 50.000 do 120.000 eura. Zbir objavljenih procjena za nekoliko najavljenih izvođača dostiže približno 520.000 eura. Važno je naglasiti da je riječ o procijenjenim honorarima, a ne o potvrđenom ukupnom budžetu novogodišnjih programa, koji uključuje i produkciju, tehničku organizaciju i druge troškove. Ipak, i ovi iznosi otvaraju legitimno pitanje odgovornosti prema javnom novcu. Nije sporno da gradovi organizuju koncerte, festivale i kulturne manifestacije. Sporno je kada se o velikim izdvajanjima za zabavu govori bez istovremene rasprave o potrebama građana kojima zdravstvena pomoć može značiti život.
Upravo u takvom društvenom i finansijskom kontekstu posebnu pažnju zaslužuje inicijativa iz Splita. Građani su pokrenuli peticiju kojom od gradonačelnika Tomislava Šute traže da odustane od koncerta Dine Merlina, planiranog za 30. decembar, za koji je predviđeno 375.000 eura sa PDV-om, i da se taj novac usmjeri u nabavku PET/CT uređaja za Klinički bolnički centar Split. Suština inicijative nije osporavanje muzike, umjetnika ili prava građana na slavlje. Riječ je o pokušaju da se prepozna šta je u određenom trenutku potrebnije zajednici. Jedna noć zabave može donijeti radost hiljadama ljudi, ali savremeni dijagnostički uređaj može godinama služiti pacijentima kojima je pravovremeno otkrivanje bolesti od presudnog značaja. Ovaj građanski poziv predstavlja pozitivan primjer društvene odgovornosti i brige za ljude koji vode najteže životne bitke. To je poruka koju bi trebalo da čuju i donosioci odluka u Crnoj Gori. Naša zemlja suočava se sa ozbiljnim izazovima u borbi protiv malignih bolesti, a posebno zabrinjava smrtnost od raka dojke. Prema podacima objavljenim krajem 2025. godine, stopa smrtnosti od ove bolesti iznosila je 23,2 na 100.000 žena, što Crnu Goru svrstava među najugroženije evropske zemlje. Iza tih brojki nijesu samo statistički pokazatelji, već žene, majke, supruge, kćerke i porodice kojima su potrebni dostupna dijagnostika, savremena terapija i pravovremena zdravstvena zaštita.
Gotovo svakodnevno putem medija, društvenih mreža i humanitarnih organizacija stižu apeli za pomoć u liječenju teško oboljelih građana. Među njima su i najmlađi, djeca čije porodice prikupljaju novac za terapije, operacije i liječenje u inostranstvu. Roditelji su često primorani da organizuju humanitarne akcije i mole za pomoć kako bi svojoj djeci pružili šansu za ozdravljenje. Takva stvarnost mora biti dovoljan razlog da ozbiljno preispitamo društvene i budžetske prioritete. Ne može se očekivati da građani sami, kroz humanitarne akcije i pojedinačne donacije, nadomještaju sve ono što zdravstveni sistem ne uspijeva da obezbijedi. Javne institucije moraju preuzeti odgovornost, a ulaganje u dijagnostiku, liječenje i dostupnost terapija mora biti među najvažnijim prioritetima. To ne znači da treba ukinuti koncerte i kulturne manifestacije. Gradovima su potrebni turizam, posjetioci, muzika i sadržaji koji okupljaju ljude. Ali nijesmo toliko bogato društvo da bismo smjeli zaboraviti na one kojima je pomoć potrebnija od zabave. Kada smo zdravi, radost možemo pronaći u porodici, prijateljima, muzici i običnim životnim trenucima. Za dobro raspoloženje nije nam uvijek potrebna velika zvijezda, skupa bina i stotine hiljada eura javnog novca. Kada se, međutim, suočimo sa teškom bolešću, ni najskuplji koncert ne može zamijeniti terapiju, pregled ili mogućnost da se liječenje nastavi. Zato ova inicijativa zaslužuje pažnju mnogo širu od rasprave o jednom koncertu. Ona nas podsjeća da se vrijednost jednog društva ne mjeri samo velikim manifestacijama i spektaklima, već i odnosom prema najranjivijima. Prije nego što izdvojimo novac za nekoliko sati zabave, zapitajmo se da li smo učinili dovoljno za one kojima je svaki novi dan velika pobjeda. Kada smo zdravi, za radost nam nije potrebna velika zvijezda ni milionski spektakl. Kada smo bolesni, potrebni su nam ljekari, terapije, savremena dijagnostika i društvo koje nas neće ostaviti same.
ETOportal / V.M.




