Zloupotreba službenog položaja, protivzakoniti uticaj i svjesno nepostupanje ugrožavaju pravnu državu. Koliko zakoni i institucije Crne Gore mogu odgovoriti na korupciju?
Korupcija ne počinje uvijek novcem, niti se završava njegovim nezakonitim sticanjem. Često počinje uticajem, privilegijom i zloupotrebom povjerenih ovlašćenja. U javnom sektoru posebno su opasni postupci kojima se službena funkcija koristi za ostvarivanje privatnih ili tuđih interesa. To se može ispoljiti kroz prekoračenje ovlašćenja, protivzakonito posredovanje, pogodovanje određenim licima ili svjesno neizvršavanje službenih obaveza. Takve pojave narušavaju jednakost građana pred institucijama i podrivaju povjerenje u pravni poredak. Problem nije samo u onome što je nezakonito učinjeno, već i u onome što je službeno lice, suprotno svojim obavezama, svjesno propustilo da učini.
Krivični zakonik Crne Gore u članu 416 propisuje zloupotrebu službenog položaja, uključujući protivpravno iskorišćavanje funkcije, prekoračenje ovlašćenja i nevršenje službene dužnosti radi pribavljanja koristi, nanošenja štete ili težeg povređivanja prava drugog. Član 422 uređuje protivzakoniti uticaj, dok član 422a propisuje navođenje na protivzakoniti uticaj. Zakon o sprečavanju korupcije dodatno postavlja standarde integriteta javnih funkcionera, sprečavanja sukoba interesa, prijavljivanja imovine i odgovornosti u vršenju javnih funkcija. Ovi propisi nijesu samo formalne zabrane. Oni predstavljaju granicu između javnog ovlašćenja i privatnog interesa. Ipak, političke i društvene veze, ukoliko se koriste za nedozvoljeno usmjeravanje službenih odluka, zahtijevaju ozbiljnu institucionalnu provjeru. Svaki slučaj mora se ocjenjivati na osnovu konkretnih činjenica i zakonskih obilježja.
Posebnu odgovornost imaju institucije zadužene za sprečavanje i otkrivanje korupcije. Agencija za sprečavanje korupcije ima preventivnu i kontrolnu ulogu, dok tužilaštvo, u okviru svojih nadležnosti, utvrđuje postojanje osnova za krivično gonjenje. Nije dovoljno registrovati nepravilnost ili konstatovati postojanje sukoba interesa. Potrebno je ispitati ko je donosio odluke, na osnovu kojih ovlašćenja, u čijem interesu i sa kakvim posljedicama. Jednako ozbiljno mora se tretirati nezakonito postupanje i svjesno izbjegavanje zakonom propisane obaveze. Selektivna kontrola, institucionalna pasivnost i izostanak odgovornosti stvaraju prostor u kojem privilegije postaju važnije od zakona.
Najveći test pravne države nije broj usvojenih propisa, već spremnost da se oni primjenjuju bez izuzetaka. Javna funkcija nije privatna svojina, službeno ovlašćenje nije pravo na proizvoljno odlučivanje, a institucionalni uticaj ne smije biti sredstvo za zaštitu privilegovanih interesa. Crnoj Gori nijesu potrebne samo deklarativne poruke o borbi protiv korupcije, već djelotvorna kontrola, nezavisne institucije i odgovornost zasnovana na dokazima. Jer, kada zakon važi samo za one koji nemaju moć, tada problem više nije samo korupcija pojedinaca. Tada je riječ o ozbiljnom problemu funkcionisanja sistema.
ETOportal / V.M.




