Postoje filmovi koji nas zabave, oni koji nas rasplaču, ali i oni koji nas natjeraju da drugačije gledamo na ljude oko sebe. „Kišni čovjek“ (Rain Man), iz 1988. godine, pripada upravo toj posljednjoj grupi. Ovo ostvarenje, u kojem glavne uloge tumače Dastin Hofman i Tom Kruz, mnogo je više od priče o dvojici braće – to je film o prihvatanju, razumijevanju i ljubavi koja se često pokazuje na način koji ne očekujemo.
U središtu priče je Čarli Bebit, mladi i ambiciozni trgovac automobilima, koji nakon smrti oca saznaje da je gotovo cijelo nasljedstvo pripalo njegovom bratu Rejmondu, za kojeg ranije gotovo da nije znao. Rejmond živi u ustanovi za osobe sa autizmom i ima izuzetne sposobnosti pamćenja i računanja.
Nezadovoljan očevom odlukom, Čarli odlučuje da povede brata sa sobom, u početku sa namjerom da ga iskoristi kako bi došao do novca. Međutim, putovanje koje počinje kao pokušaj da ostvari lični interes postepeno prerasta u nešto mnogo dublje.
PUTOVANJE KOJE MIJENJA DVA ŽIVOTA
Tokom zajedničkog putovanja kroz Ameriku, Čarli se suočava sa činjenicom da njegov brat svijet doživljava na drugačiji način. Rejmond teško podnosi promjene rutine, nepredviđene situacije i određene zvukove, ali istovremeno posjeduje nevjerovatno pamćenje i sposobnost brzog računanja.
Čarli u početku teško razumije njegove navike i ponašanje. Njegovo nestrpljenje često dovodi do sukoba, ali kako vrijeme prolazi, počinje da upoznaje čovjeka iza onoga što je ranije smatrao samo preprekom.
Rejmond, sa druge strane, kroz odnos sa bratom dobija priliku da iskusi nešto drugačije od ustaljenog života. Njihova veza ne razvija se kroz velike izjave i emotivne govore, već kroz svakodnevne situacije, male ustupke i trenutke u kojima jedan drugom postaju važni.
DVIJE GLUMAČKE ULOGE ZA PAMĆENJE
Dastin Hofman ostvario je jednu od najznačajnijih uloga svoje karijere. Njegovo tumačenje Rejmonda donijelo mu je Oskara za najboljeg glumca, a posebno je pohvaljen zbog detaljnog prikaza načina na koji njegov lik komunicira i reaguje na okolinu.
Tom Kruz, koji igra Čarlija, takođe je pružio zapaženu glumačku interpretaciju. Njegov lik prolazi kroz veliku promjenu – od sebičnog i nezrelog čovjeka do osobe koja počinje da razumije da porodična bliskost ne može da se mjeri novcem.
Hemija između dvojice glumaca jedan je od najvažnijih razloga zbog kojih film i danas djeluje uvjerljivo i emotivno.
ČETIRI OSKARA I MJESTO U ISTORIJI FILMA
Film je režirao Beri Levinson, a na dodjeli Oskara 1989. godine osvojio je četiri nagrade: za najbolji film, režiju, glavnu mušku ulogu i originalni scenario.
Posebno je značajan i njegov uticaj na način na koji se u popularnoj kulturi govorilo o autizmu. Iako je Rejmondov lik prikazan kroz određene osobine koje nijesu karakteristične za sve osobe iz spektra autizma, film je mnogim gledaocima približio temu o kojoj se tada znatno manje govorilo.
Važno je, ipak, imati na umu da je autizam spektar i da ne postoji jedan obrazac ponašanja ili sposobnosti koji važi za sve osobe.
FILM KOJI NAS PODSJEĆA NA ONO NAJVAŽNIJE
„Kišni čovjek“ nije klasična priča o srećnom završetku u kojem se svi problemi jednostavno riješe. Njegova snaga leži u tome što pokazuje da ljubav i bliskost ne moraju uvijek da izgledaju onako kako ih zamišljamo.
Čarli ne može preko noći da promijeni Rejmonda, niti Rejmond postaje drugačija osoba zbog njihovog zajedničkog putovanja. Ono što se mijenja jeste Čarlijev pogled na brata i sposobnost da ga prihvati takvog kakav jeste.
Zato „Kišni čovjek“ i poslije gotovo četiri decenije ostaje film koji vrijedi pogledati. Njegova poruka je jednostavna, ali snažna: ponekad tek kada prestanemo da očekujemo da drugi budu poput nas, počinjemo zaista da ih upoznajemo.
ETOportal




