Može li EURO model, kroz rast zarada i životnog standarda, zaustaviti odlazak mladih iz Crne Gore i ublažiti rizike odlaska koje donosi ulazak u Evropsku uniju?
Dok crnogorski zvaničnici najavljuju skoro članstvo u Evropskoj uniji, pred državom se otvara jedno od najvažnijih pitanja budućnosti, kako zadržati mlade i obrazovane ljude koji će nakon ulaska dobiti mogućnost slobodnog rada i života širom evropskog tržišta. Upravo u tom kontekstu EURO model, sa najavljenim minimalnim zaradama od 1.000 do 1.400 eura, dobija dodatnu dimenziju: osim povećanja životnog standarda, predstavlja i pokušaj da se građanima obezbijedi ekonomski razlog da ostanu u svojoj zemlji. Ipak, veće plate neće biti dovoljne ukoliko ih ne prate sigurnost zaposlenja, profesionalno napredovanje i povjerenje u institucije.
Iskustva Hrvatske, Rumunije, Bugarske i Poljske pokazuju da je otvaranje evropskog tržišta rada ubrzalo migracije prema razvijenijim članicama, posebno Njemačkoj, Austriji i Irskoj. Hrvatska je nakon ulaska u EU 2013. godine posebno osjetila odlazak radno sposobnog stanovništva, a posljedice su bile vidljive u zdravstvu, građevinarstvu i drugim deficitarnim djelatnostima. Iako su ekonomske razlike, nezaposlenost i kvalitet institucija takođe uticali na migracije, iskustvo novih članica pokazuje da sloboda kretanja može dodatno ubrzati odlazak onda kada domaća ekonomija ne nudi dovoljno razloga za ostanak.
Za Crnu Goru bi takav scenario bio posebno osjetljiv zbog malog broja stanovnika i ograničenog stručnog kadrovskog potencijala. Procjene o mogućem odlasku desetina hiljada mladih tokom prve decenije članstva, kao i angažovanju najstručnijih kadrova u inostranstvu, upozoravaju na rizik koji bi mogao pogoditi zdravstvo, obrazovanje, pravosuđe i privredu. Istovremeno, potrebe turizma, građevinarstva i uslužnih djelatnosti mogle bi povećati uvoz radne snage iz regiona i drugih država. Hrvatsko iskustvo pokazuje da priliv stranih radnika može ublažiti nedostatak zaposlenih, ali ne mora zaustaviti odlazak domaćeg stanovništva.
Upravo zato EURO model predstavlja važan test ekonomske politike. Najavljeno povećanje zarada može smanjiti razliku u primanjima u odnosu na pojedine evropske države i učiniti ostanak privlačnijim, naročito mladima koji tek ulaze na tržište rada. Međutim, plata od 1.000 ili 1.400 eura neće sama po sebi zadržati ljekara, inženjera ili IT stručnjaka ukoliko u inostranstvu ima bolje uslove rada, veću mogućnost napredovanja i sigurniju profesionalnu budućnost. Ključ uspjeha zato neće biti samo rast minimalnih zarada, već stvaranje ekonomije koja može da ponudi kvalitetna radna mjesta i vrednuje znanje.
Crna Gora ne može niti treba da sprečava svoje građane da koriste evropsko pravo na slobodu kretanja. Njena najveća obaveza biće da stvori državu iz koje se ne odlazi zbog nedostatka perspektive, već u kojoj mladi mogu da planiraju porodicu, karijeru i budućnost. EURO model može biti prvi korak u tom pravcu, ali će njegov stvarni uspjeh biti mnogo veći od iznosa na platnoj listi i mjeriće se brojem mladih koji će kada im se otvore vrata Evrope, odlučiti da svoju budućnost grade u Crnoj Gori.
ETOportal / V.M.




