Saznajte kako provjeriti zemlju proizvodnje, porijeklo sirovina i oznake na ambalaži. Naučite da prepoznate marketinške trikove i zaštitite se od obmanjujućeg označavanja proizvoda.
Kupac često donosi odluku o kupovini za svega nekoliko sekundi. Pogleda ambalažu, uoči nacionalnu zastavu, prepoznatljive boje, naziv neke zemlje ili poruku koja asocira na tradicionalni kvalitet i stekne utisak da proizvod dolazi upravo iz te države. Međutim, takav zaključak ne mora biti tačan. Proizvod može biti predstavljen kao italijanski, francuski ili grčki, a da je zapravo proizveden u drugoj zemlji. Najjednostavniji način provjere jeste da se proizvod okrene i pročita njegova deklaracija. Posebnu pažnju treba obratiti na podatke o proizvođaču, zemlji proizvodnje, uvozniku i porijeklu glavnog sastojka. Adresa kompanije nije nužno i mjesto proizvodnje. Isto tako, zastava, ilustracija pejzaža, tradicionalni naziv ili natpis koji upućuje na određenu državu nijesu automatska potvrda da je proizvod tamo proizveden. Evropska uredba o informisanju potrošača o hrani (EU) 1169/2011 propisuje da podatak o zemlji porijekla ili mjestu proizvodnje mora biti naveden kada bi njegovo izostavljanje moglo dovesti potrošača u zabludu. Kada se porijeklo hrane posebno ističe, a glavni sastojak potiče iz druge zemlje, primjenjuju se i dodatna pravila iz Uredbe (EU) 2018/775. To znači da nije dovoljno pročitati samo reklamnu poruku na prednjoj strani pakovanja. Potrebno je provjeriti i sitniji tekst na poleđini. Posebno je važno razumjeti razliku između mjesta proizvodnje i porijekla sirovina. Tjestenina može biti proizvedena u Italiji od pšenice uvezene iz druge države. Maslinovo ulje može biti flaširano u jednoj zemlji, a proizvedeno od maslina iz druge. Zato podatak o mjestu pakovanja, adresi proizvođača ili sjedištu kompanije ne treba automatski poistovjećivati sa porijeklom svih sastojaka.
Ovakva pitanja otvorena su i u slučaju američkog sudskog postupka protiv kompanije Barilla. Potrošači su tvrdili da natpis „Italy’s #1 Brand of Pasta“, uz boje italijanske zastave na ambalaži, stvara utisak da je tjestenina proizvedena u Italiji od italijanskih sastojaka. U sudskom postupku razmatrano je i to što je na pakovanju postojala informacija da je proizvod napravljen u SAD-u od američkih i uvezenih sastojaka. Ovaj slučaj pokazuje koliko je važno posmatrati ambalažu kao cjelinu, a ne samo reklamni slogan. Za potrošača je posebno korisno da razlikuje evropske oznake kvaliteta i geografskog porijekla. Oznaka ZOZP (zaštićena oznaka porijekla, odnosno PDO) odnosi se na proizvode čije su osobine povezane sa određenim geografskim područjem i kod kojih se sve faze proizvodnje odvijaju u tom području. Oznaka ZOZP (zaštićena geografska oznaka, odnosno PGI) zahtijeva da najmanje jedna faza proizvodnje, prerade ili pripreme bude povezana sa određenim područjem, u skladu sa registrovanom specifikacijom proizvoda. Postoji i oznaka ZTS (zagarantovano tradicionalni specijalitet), koja potvrđuje tradicionalni sastav ili način proizvodnje, ali sama po sebi ne garantuje određenu zemlju porijekla. Potrošači zato ne treba da poistovjećuju sve oznake niti da pretpostavljaju da svaka tvrdnja „tradicionalno“, „domaće“, „originalno“ ili „100 odsto prirodno“ ima isto pravno značenje. Prije kupovine treba provjeriti zemlju proizvodnje, porijeklo glavnog sastojka kada je navedeno ili obavezno, naziv i adresu odgovornog subjekta, kao i postojanje registrovane oznake kvaliteta. Ako su informacije nejasne, međusobno protivrječne ili ostavljaju utisak koji se ne može potvrditi deklaracijom, potrošač može zatražiti objašnjenje od trgovca ili proizvođača i prijaviti sumnju nadležnoj inspekciji. Pravilo je jednostavno: ne kupujte na osnovu zastave i reklamnog obećanja, već na osnovu provjerljivih podataka. Informisan potrošač lakše prepoznaje razliku između stvarnog porijekla i marketinškog utiska, a time štiti i svoj novac i pravo na istinito informisanje.
Izvor : Evropska komisija – Označavanje porijekla hrane / Uredba (EU) 1169/2011 i Uredba (EU) 2018/775.
ETOportal / V.M.




