Ograničenje cijena trebalo je da zaštiti građane, ali dodatne stavke na računima otvaraju pitanje koliko ta mjera zaista vrijedi u praksi.
Građani koji se griju na pelet ulaze u novu sezonu sa još jednom brigom. Nije dovoljno da obezbijede novac za ogrijev, već moraju da računaju i na dodatne troškove koji se pojavljuju prilikom kupovine. Dok je država ograničila cijenu peleta, pojedini prodavci kupcima posebno naplaćuju pakovanje i prevoz, pa se postavlja pitanje da li se propisana cijena poštuje samo na papiru.
Prema pisanju medija 14. oktobra, u jednoj peletari u Bijelom Polju cijena tone peleta klase A1 navedena je u iznosu od 270 eura sa PDV-om. Međutim, na istom cjenovniku pojavljuju se i dvije dodatne stavke – 31,50 eura za pakovanje i isto toliko za prevoz. Kada se sve sabere, trošak za tonu dostiže 333 eura, ukoliko se oba dodatka naplate uz osnovnu cijenu.
Razlika nije zanemarljiva. Umjesto iznosa koji bi kupac očekivao na osnovu propisane maksimalne cijene, račun može biti veći za 63 eura. Za domaćinstva koja moraju da obezbijede više tona za cijelu zimu, to postaje ozbiljan udar na kućni budžet.
Kada se trošak samo premjesti na drugu stavku
Nije sporno da prevoz ima cijenu niti da pakovanje zahtijeva određeni materijal i rad. Sporno je, međutim, šta se dešava kada se dodatne naknade pojave uz proizvod čija je maloprodajna cijena već ograničena odlukom države, posebno ako kupac nema stvarnu mogućnost da izabere drugačiji način kupovine.
Ako građanin ne može da preuzme robu bez usluge koju mu nameće prodavac, onda je opravdano postaviti pitanje da li je riječ o stvarno odvojenoj usluzi ili o trošku koji se, pod drugim nazivom, prenosi na potrošača.
Dodatni problem nastaje kada kupci navode da im se nudi rasuti pelet, ali da transport mora organizovati prodavac, uz posebnu naplatu. Ministarstvo poljoprivrede je ranije saopštilo da je primilo pritužbe zbog uslovljavanja kupovine i ograničavanja mogućnosti slobodnog izbora, poručujući da prodaja mora biti dostupna građanima pod jednakim uslovima.
Šta kaže zaštita potrošača?
Prema informacijama objavljenim na portalu za zaštitu potrošača, trgovac je dužan da jasno istakne cijene i da kupca unaprijed obavijesti o naknadi za isporuku. Kada je riječ o posebnom pakovanju koje kupac zahtijeva, propisi predviđaju i ograničenje njegove cijene. Zato je važno da nadležni organi provjere kako se ove odredbe primjenjuju na konkretne račune i način prodaje peleta.
Tržišna inspekcija treba da utvrdi da li su dodatne naknade opravdane, da li su kupci o njima blagovremeno obaviješteni i da li se njihovim obračunavanjem zaobilazi odluka o ograničenju maloprodajne cijene. Ministarstvo poljoprivrede je ukazalo da je za kontrolu cijena nadležna tržišna inspekcija, uz najavu da će sarađivati sa drugim institucijama.
Građani, sa svoje strane, treba da traže fiskalni račun, sačuvaju cjenovnike i dokumentuju sve dodatne troškove. To je važno i zbog eventualnog prigovora i zbog kontrole koja mora počivati na konkretnim dokazima.
Ograničenje cijena ima smisla samo ako građani zaista mogu da kupe proizvod po propisanim uslovima. Ako se maksimalna cijena istakne na jednom mjestu, a zatim uvećava kroz obavezne dodatne naknade, onda se gubi svrha mjere zbog koje je država intervenisala.
Potrošač ne bi smio da bude taj koji će na kraju platiti razliku između propisa na papiru i načina na koji se oni primjenjuju u praksi.
ETOportal
