Postoje trenuci u sportu koji se ne mjere samo rezultatom, nego i onim što ostane poslije, u srcima, u porukama koje pošalju, u nadi koju probude. Upravo to su nam donijele crnogorske ragbistkinje sa Evropskog prvenstva u Andori. Srebro koje su osvojile nije samo rezultat. To je potvrda da snovi nijesu privilegija velikih, već upornijih.
Naša ženska ragbi 7 reprezentacija napravila je istorijski uspjeh, prvi put se plasirala u viši evropski rang, u seriju Trophy, i to kao drugoplasirani tim na turniru Konferencije 1. Nešto što se do juče činilo kao daleki san, danas je stvarnost. I to ne obična, već izvojevana srcem.
Pobjedom nad favoritkinjama iz Hrvatske (17:12) u polufinalu, djevojke su srušile sve predrasude. Prije toga su u grupnoj fazi savladale Maltu (12:0) i Bugarsku (22:0), a jedini poraz su pretrpjele od domaćina Andore (41:5), koji ih je i u finalu nadigrao (22:0). Ali taj poraz ne briše veličinu uspjeha, jer finale se ne igra svakog dana.
Iako je utakmica u ragbiju 7 kratka, svega dva puta po sedam minuta, ono što su naše djevojke pokazale na terenu, ne može se sabrati u minutima, nego u karakteru.
Za Crnu Goru su igrale:
Maja Baošić, Katarina Martinović, Dragica Kovačević, Zorica Kostić Vučićević, Ivana Čađenović, Milica Kostić, Saba Sekulović, Marija Rašović, Aleksandra Lukačević, Ana Vasović, Oset Mičel, Ena Dešić i Amina Tukić.
Neke su došle iz inostranstva, Ena iz Australije, Maja iz Austrije, Katarina iz Engleske, Saba iz Njemačke, Ana iz Francuske. Došle su na sopstveni trošak, ostavile poslove, porodice, odložile obaveze, sve za crnogorski dres.
Domaće snage, okupljene oko Ragbi kluba Podgorica, Auset, Aleksandra, Dragica, Ivana, Marija i Milica, unijele su neizmjernu energiju i strast. Kad se znanje i iskustvo spoje sa lokalnim žarom, nastaje medalja.
Ipak, medalja ima i drugu stranu. Put do Andore bio je borba i van terena. Bez podrške Ministarstva sporta i Ministarstva finansija, djevojke su morale da se snalaze same. Da nije bilo pomoći Crnogorskog olimpijskog komiteta i prijatelja sporta, pitanje je da li bi ovaj tim uopšte otputovao.
I zato ovaj rezultat nije samo sportski. On je i društveni. Poruka. Oglas za budućnost. Ove djevojke nijesu samo pokazale da ragbi u Crnoj Gori ima potencijal, već i da zaslužuje pažnju i sistemsku podršku.
Kao društvo, moramo se zapitati, da li ćemo znati da prepoznamo zlato kad ga donesu naše lavice? Ili ćemo se sjetiti tek kada se uspjeh više ne bude mogao ponoviti bez temelja? Srebro iz Andore nije kraj, to je početak . Ako im sada damo vjetar u leđa, one će letjeti dalje. A i mi zajedno s njima.
ETOportal / Sportska rubrika