Poraz od 23:9 u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva za mlade vaterpoliste protiv Španije nije samo sportski krah crnogorske U20 selekcije, to je upozorenje, poziv na odgovornost i prilika za ozbiljno preispitivanje trenerskog pristupa mladog selektora Aleksandra Aleksića.
Utakmica protiv Španije u Zagrebu nije bila izgubljena, ona nikada nije ni bila konkurentna. Osim uvodnih pet minuta, u kojima je Crna Gora dvaput vodila (1:0 i 2:1), ostatak meča bio je jednosmjerna ulica u korist taktički superiornijeg, tehnički zrelijeg i mentalno stabilnijeg tima „crvene furije“. Španci su bez milosti rastavili našu postavku, razotkrili svaku slabost, svaki pogrešan izbor i svaki nedostatak pripreme.
Aleksandar Aleksić, iako mlad i ambiciozan trener iz PVK Budućnost, očigledno još nije dostigao nivo koji bi garantovao stabilnost na ovako velikim takmičenjima. Četiri poraza u pet utakmica, od čega su tri došla još u grupnoj fazi (protiv Mađarske, Hrvatske i SAD-a), jasno ukazuju na trenersku nemoć da ekipa pronađe ritam, izgradi sistem igre i psihološku otpornost.
Strategija je bila neprepoznatljiva. Rotacije su bile nejasne, defanzivne reakcije sporadične, a tranzicija iz odbrane u napad, gotovo nepostojeća. Ono što posebno zabrinjava jeste potpuni pad discipline u drugoj i trećoj četvrtini protiv Španije, kada se tim praktično raspao i predao bez otpora.
Aleksić je, kao selektor, pokazao da nije imao adekvatne odgovore na izazove koje su postavili protivnici. Ne radi se samo o fizičkoj snazi ili iskustvu Španaca, već o činjenici da Crna Gora nije imala plan B – pa ni plan A nije bio jasan. Ovo nije trenutak za ublažavanje kritike pod izgovorom mladosti trenera. Reprezentacija je institucija, a svjetsko prvenstvo nije poligon za učenje metodom pokušaja i pogrešaka.
Talentovani pojedinci u selekciji, poput Danila Stupara (najefikasnijeg sa tri gola), zaslužuju jasniji sistem i vodstvo koje zna da ih usmjeri. Ova generacija ima potencijal, ali bez prave stručne ruke, njihov domet ostaje ograničen.
Crnu Goru sada čeka razigravanje od petog do osmog mjesta, i to treba iskoristiti za sanaciju štete i spas sportske časti. A za trenera Aleksića, ovo mora biti trenutak duboke introspekcije: reprezentacija nije mjesto za improvizaciju, već za dokazano znanje i autoritet.
Vrijeme je da Vaterpolo savez Crne Gore razmisli, ne o smjeni samo, već o sistemskoj rekonstrukciji u radu sa mladim kategorijama. Ako Aleksandar Aleksić želi ostati dio tog sistema, mora ozbiljno preispitati svoj rad, metode i prije svega, spremnost da vodi reprezentaciju na velikoj sceni.
ETOportal / Sportska redakcija
