U vremenu kada se sve više govori o mentalnom zdravlju djece, terapeuti širom svijeta otkrivaju jednu zajedničku nit koja se provlači kroz razgovore sa mladima: najveća emocionalna rana često dolazi iz roditeljskog doma.
Iako većina roditelja ima najbolje namjere, određeni obrasci ponašanja ostavljaju dugoročne posljedice po psihičko zdravlje djeteta.Prema riječima psihološkinje dr. Aline Zoldbrod, djeca se najčešće žale na osjećaj osuđivanja zbog svojih izbora, bilo da je riječ o školi, prijateljima, stilu oblačenja ili karijeri. Mnogi mladi ljudi priznaju da su potisnuli vlastite želje kako bi ispunili očekivanja svojih roditelja, što često vodi do frustracija i depresije u kasnijem životu.“Imala sam klijenta, uspješnog ljekara, koji je u 48. godini napuštio medicinu jer je shvatio da nikada nije živio svoj san, već san svojih roditelja,” navodi Zoldbrod.
Dr. Gloria Brame ističe da odrasla djeca često prepoznaju pretjeranu kontrolu majki ili emocionalnu i fizičku odsutnost očeva kao ključne faktore koji su ih ograničili u samostalnom razvoju. Ta iskustva ostavljaju posljedice: nesigurnost, loša slika o sebi i poteškoće u donošenju odluka.
Mnogi mladi navode da su i nakon punoljetstva osjećali da roditelji upravljaju njihovim životima, umjesto da ih podrže u formiranju sopstvenog identiteta.“Moji roditelji me ne razumiju“, rečenica koju terapeuti čuju svakodnevno. Prema riječima stručnjakinje za porodične odnose Susan Allan, nedostatak empatije i emocionalnog jezika dovodi do stvaranja zida između djece i roditelja Ipak, dobra vijest je da se, kako navodi Allan, odnosi mogu poboljšati već za mjesec dana, ako roditelji postanu spremni da zaista slušaju i vide svoju djecu onakvom kakva jesu, bez osude.
Statistike dodatno naglašavaju hitnost problema, mentalni poremećaji su vodeći uzrok invaliditeta i smrti kod djece i mladih uzrasta od 3 do 17 godina. Ovi podaci jasno ukazuju: vrijeme je da se više pažnje posveti emocionalnim potrebama djece, a manje projekcijama roditeljskih očekivanja.
Roditeljstvo ne podrazumijeva savršenstvo, ali otvorenost za razgovor, spremnost na učenje i priznanje sopstvenih grešaka mogu napraviti ogromnu razliku. Djeca ne traže idealne roditelje, već one koji su spremni da ih zaista čuju.
ETOportal