Kada vaše dijete doživi slom u marketu ili odbije ustati iz kreveta za školu, prirodna je željeta roditelja da ga ukori. Međutim, psihološkinja Caroline Fleck tvrdi da kritika možda nije najbolji način za promjenu ponašanja. Preporučuje da roditelji pokušaju slušati i potvrditi djetetove emocije, što može biti ključ za promjenu ponašanja.
Fleck, gostujuća predavačica na Stanfordu, objašnjava da je najvažnija stvar koju roditelji mogu učiniti „postati vještiji u validiranju“. Kada dijete osjeti da ga slušate i da ne osuđujete njegove emocije, bit će spremnije mijenjati svoje ponašanje.
Fleck ovu strategiju primjenjuje i sa svojom djecom. Na primjer, kada njena ćerka odbije obaviti neke kućne poslove, Fleck ne reaguje odmah kritikama. Umjesto toga, pita je zašto je uznemirena, a zatim slušajući njen odgovor, priznaje da niko ne voli raditi kućanske poslove. Tek tada objašnjava zašto su odgovornosti važne.
„Cilj je potvrditi emociju, a zatim se usmjeriti na ponašanje koje treba promijeniti“, kaže Fleck.
Djeca koja odrastaju u okruženju gdje su njihovi osjećaji ignorisani, sto razviju osjećaj srama, što je, prema sociologu Adamu Galinskyju, paralizirajuća emocija. Sram ne po rjestiče rješavanje problema i često destabilizuje dijete. Sa druge strane, krivica može motivisati dijete da pronađe rješenje i popravi svoje ponašanje.
Kada roditelji odvoje djetetove osjećaje od njegovih postupaka, mogu mu pokazati da su frustracija i razočaranje prirodni, ali da uvijek možemo odabrati kako ćemo se ponašati.
ETOportal
