Đurđevdan, jedan od najvećih i najpoštovanijih hrišćanskih praznika, obilježava se danas širom Crne Gore i regiona. Ovaj dan posvećen je Svetom Đorđu – mučeniku, vojniku i svecu koji se u narodnom predanju vezuje za pobjedu dobra nad zlom, ali i za buđenje prirode, plodnost i novi život.
Sveti Đorđe je među najomiljenijim svecima u pravoslavnom svijetu, a Đurđevdan, koji se slavi 6. maja po novom, odnosno 23. aprila po starom kalendaru, nosi bogatu duhovnu i kulturnu simboliku. Praznik se tradicionalno povezuje sa proljećem, pa je u narodu poznat i kao dan kada „sve ozeleni, oživi i pokrene se iz zimskog sna“.
U crnogorskoj tradiciji, Đurđevdan se posebno poštuje kao krsna slava mnogih porodica, ali i kao dan okupljanja, pomirenja i blagoslova kuće i domaćinstva. Na ovaj praznik vjernici prisustvuju liturgijama, kolju slavski kolač, pale svijeće i okupljaju porodicu i prijatelje oko slavske trpeze. U mnogim krajevima i danas se održavaju običaji kao što su pletenje đurđevdanskog cvijeća, kupanje u vodi sa biljem i izvođenje narodnih pjesama posvećenih ovom prazniku.
Među najpoznatijima je svakako i pjesma „Đurđevdan je“, koja je tokom decenija prerasla u emotivni simbol zajedništva i narodne tuge, ali i nade, i često se pjeva bez obzira na vjeru ili naciju.
Đurđevdan nas i danas podsjeća na vrijednosti vjere, hrabrosti, porodične povezanosti i života u skladu sa prirodom. U vremenu kada su društvo i zajednica suočeni sa brojnim izazovima, upravo ovakvi praznici nude priliku za sabornost, duhovno obnavljanje i njegovanje običaja koji su vijekovima oblikovali naš identitet.
ETOportal/ Nataša Goleš