U svijetu u kojem su pametni telefoni produžetak ruke, sve češće se postavlja pitanje: da li roditelji koji „vise“ na telefonu zanemaruju svoju djecu i time postaju loši roditelji?
Djeca uče posmatrajući. Kada majka ili otac više pažnje poklanjaju ekranu nego djetetovim riječima, crtežu ili pogledu, poruka koju dijete primi je jasna – „nisam važan“. Stručnjaci upozoravaju da emocionalna dostupnost roditelja u ranom razvoju ima ključnu ulogu u formiranju djetetovog osjećaja sigurnosti, samopouzdanja i povezanosti.
Sa druge strane, ne treba zaboraviti da telefoni nijesu samo izvor zabave – oni su često sredstvo rada, komunikacije i informisanja. Roditeljstvo u digitalnom dobu nosi teret balansiranja između obaveza i prisustva.
Ključ nije u demonizovanju tehnologije, već u svjesnom korišćenju. Vrijeme sa djetetom ne treba biti samo fizičko, već i emocionalno. Kratka pauza od ekrana – da se čuje priča iz škole, pogleda crtež, podijeli zagrljaj – može značiti mnogo više nego što se čini.
Roditelj nije loš jer ima telefon. Ali može pogriješiti ako mu telefon često bude važniji od djeteta koje čeka pažnju.
ETOportal
