Dok centralne banke širom svijeta trube o uspjesima u borbi protiv inflacije, realnost na terenu ne ostavlja puno prostora za slavlje. Evropska centralna banka bilježi pobjedu: inflacija je obuzdana bez težeg udara po rast BDP-a. Međutim, u pozadini se šuška o novim nestabilnostima, geopolitičke tenzije, poremećeni lanci snabdijevanja, pritisci na energetskom tržištu. SAD, Kina, pa i Evropa, više ne koračaju sigurnim putem. Svjetska ekonomija je u stanju hronične napetosti, funkcioniše, ali bez garancije da će tako i ostati.
U takvom kontekstu, Crna Gora ne može igrati izolovanu partiju. Inflacija je u maju porasla na 3,9 odsto, najviši nivo u posljednjih godinu dana. Najviše su poskupjeli hrana i komunalne usluge, ono što direktno pogađa najšire slojeve stanovništva. Plate nominalno rastu, ali kupovna moć miruje. Između statistike i stvarnog života zjapi rupa.
Reforme poput „Evropa sad 2“ pokušavaju da donesu strukturalne promjene, ali ekonomija još uvijek diše na škrge turizma i javne potrošnje. Domaća proizvodnja ostaje marginalna, a deficit uvoza i dalje je dubok. Globalni rizici, od političkih potresa u EU do trgovinskih barijera i klimatskih promjena, prelijevaju se direktno na crnogorsku ekonomsku svakodnevicu.
U svijetu u kojem su ekonomske krize postale ciklične, Crna Gora mora da odluči: ili će postati pasivni posmatrač globalnih turbulencija, ili će konačno započeti domaću ekonomsku emancipaciju. Vrijeme za improvizaciju je isteklo.
ETOportal/Nataša Goleš