Iako se ljeto u Evropi u medijima često prikazuje kroz slike prepunih plaža, luksuznih odmarališta i avionskih karata koje nestaju munjevitom brzinom, istina za milione Evropljana potpuno je drugačija. Za veliki broj ljudi širom kontinenta, odlazak na more, jezero ili planinu tokom godišnjeg odmora ostaje finansijski nedostižan cilj, čak i u 2025. godini.
Prema istraživanjima evropskih agencija za statistiku i socijalnu politiku, između 30 i 40 procenata građana u nekim državama članicama EU navodi da si ne može priuštiti ni jednu sedmicu godišnjeg odmora van kuće. Situacija je još teža u domaćinstvima s djecom, nezaposlenima, penzionerima i ljudima koji rade niskoplaćene poslove, naročito u sektorima usluga, njege i maloprodaje.
Razlozi su višeslojni i duboko ukorijenjeni u ekonomske i društvene strukture. Prvi i najjasniji razlog je rastuća inflacija, koja je u posljednje tri godine značajno podigla cijene hrane, goriva, avionskih karata i smještaja. Čak i skromno ljetovanje danas zahtijeva planiranje i sredstva koja mnogi jednostavno nemaju. Cijene najma apartmana i soba su u popularnim turističkim regijama porasle i do 60%, dok je potrošnja tokom samog odmora – od ručka u restoranu do ulaznica za lokalne atrakcije, postala gotovo luksuz.
Drugi razlog leži u rastućoj nejednakosti prihoda. Dok jedan dio stanovništva ima pristup visoko plaćenim poslovima i fleksibilnom radnom vremenu koje omogućava putovanja, drugi dio se bori da sastavi kraj s krajem. Ta podjela se ogleda ne samo u mogućnosti za odmor, već i u ukupnom kvalitetu života, mentalnom zdravlju i pristupu rekreaciji i slobodnom vremenu.
Treći faktor je kulturološki, u mnogim sredinama i dalje se očekuje da se godišnji odmor iskoristi za poslove u kući, brigu o starijima ili dodatni rad kako bi se pokrili osnovni troškovi. Za ljude u takvoj situaciji, ideja o odmoru kao pravu, a ne privilegiji, djeluje gotovo nestvarno.
Iako su mnoge evropske zemlje uvele mjere za podsticanje socijalnog turizma, subvencije, vaučere ili popuste za porodice sa niskim prihodima, te inicijative često nisu dovoljne da obuhvate sve kojima je potrebna pomoć. Pored toga, birokratija i neinformisanost često sprječavaju ljude da iskoriste dostupne programe.
Ljetovanje nije samo stvar uživanja i razonode, ono ima direktan uticaj na mentalno zdravlje, porodične odnose i ukupno blagostanje pojedinca. Ako se odmori i slobodno vrijeme sve više pretvaraju u privilegiju rezervisanu za mali broj ljudi, postavlja se ozbiljno pitanje o jednakosti i socijalnoj pravdi u savremenoj Evropi.
Dok se ne promijene dublji sistemski problemi koji ograničavaju pristup odmoru, milioni građana će i dalje gledati slike sa plaža preko ekrana telefona, dok za njih sam odlazak na more ostaje samo ljetnji san.
ETOportal