Dok svijet bruji o održivosti, klimatskim promjenama i energetskoj krizi, Mark Zakerberg i njegova tehnološka imperija Meta najavljuju projekat nad kojim bi se i Prometej postidio, izgradnju superinteligentne vještačke inteligencije koja će trošiti više struje nego što godišnje potroše čitave države.
Ovo nije naučna fantastika, već stvarnost: Meta kreće u trku za razvijanje takozvane opšte vještačke inteligencije (AGI), sistema čija bi kognitivna sposobnost bila veća od ljudske. Taj „mozak budućnosti“ biće sposoban da sam donosi odluke, pravi naučna otkrića i razvija tehnologije bez ikakve ljudske intervencije. Ili, ako ćemo pošteno, bez ikakve ljudske kontrole.
Zakerberg ne krije ambicije. On najavljuje da će Meta izgraditi dvije računarske mreže: Prometej, koji će proraditi 2026. godine, i Hiperion, koji bi trebalo da ima kapacitet do pet gigavata. Da pojednostavim, to je količina električne energije koju godišnje potroši do četiri miliona američkih domaćinstava. I sve to samo za treniranje algoritama, ne za spašavanje ljudskih života, ne za grijanje škola i bolnica, već za stvaranje nečega što ne razumijemo i što bismo možda, jednog dana, mogli da se plašimo.
I dok Meta gradi energetske monstrume, postavlja se pitanje: ko to nadgleda, ko to kontroliše i ko odlučuje da li je nešto dobro ili loše za cijelo čovječanstvo? Zakerberg kaže da će “vodeći naučnici” nadgledati projekat. Ko su ti ljudi? Ko ih bira? I koga oni štite, ljude ili profite?
U svijetu u kojem se milioni bore da plate struju, da prežive klimatske ekstreme i da zadrže dostojanstvo u radu, nekoliko milijardera troši stotine milijardi dolara da izgradi digitalnog boga, kojem niko ne zna krajnji domet. U isto vrijeme, bolnice se zatvaraju, škole nemaju grijanja, a sistemi javnog zdravlja se urušavaju. Na toj slici, Meta izgleda kao arhitekta nove feudalne stvarnosti, u kojoj je znanje moć, ali struja, apsolutna vlast.
Ovo više nije pitanje tehnologije, već pitanje etike, moći i granica. Ne možemo vječno posmatrati kako šaka ljudi stvara sisteme koji mogu nadjačati čovjeka, a da niko ne pita: zašto? kome ovo služi? ko će to zaustaviti ako pođe po zlu?
Ako se Prometej usudio da ljudima da vatru, Zakerberg se danas usudio da zapali svijet, u ime progresa koji možda nije ni tražen, ni potreban, ni bezbjedan.
Vrijeme je da se zapitamo: da li ćemo u budućnosti služiti AI, ili će AI služiti nama? Ako ne postavimo granice sada, kad budemo poželjeli da ih povučemo, možda više nećemo imati pravo da odlučujemo.
Razlika u shvatanju je jasna, dok većina čovječanstva traži svjetlo za život, Zakerberg troši svu struju da napravi um koji će nas možda jednog dana isključiti.
ETOportal/Nataša Goleš