Dok Crnu Goru potresaju ubistva na javnim mjestima, sve češće u kasnim večernjim satima, izjava vršioca dužnosti direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića izazvala je ozbiljnu zabrinutost i otvorila niz ključnih pitanja: ako Uprava policije ne može da garantuje apsolutnu bezbjednost građanima, čiji je to posao u državi?
Šćepanović je, komentarišući posljednje brutalno ubistvo Ivana Milačića u lokalu „Taormina“ u Podgorici, rekao da je „sreća što nemamo slučajne žrtve“ i time, možda nenamjerno, priznao koliko je situacija izmakla kontroli. Međutim, sreća je klimav oslonac bezbjednosne politike, pogotovo kada se zna da je prilikom ubistva Milačića ranjena i slučajna prolaznica.
Uprava policije evidentno ulaže napore, blokade gradova, izuzimanje dokaza, razbijanje kriminalnih grupa, prema riječima direktora, rasvijetljeno je 15 pokušaja ubistava, pet likvidacija, a u šest navrata spriječena su nova teška krivična djela. No, paralelno sa tim, građani se sa razlogom osjećaju nesigurno dok šetaju ulicama glavnog grada.
Šćepanović je javno saopštio da Uprava policije ne može „preuzeti apsolutnu odgovornost za stanje bezbjednosti u državi“, ukazujući na lošu kaznenu politiku i inertnost sudova, od kojih su neki dozvolili da čak 70 potencijalno opasnih osoba ostane na slobodi zbog nedonošenja presuda u zakonskom roku.
Ova izjava otkriva ozbiljan sistemski problem, koordinacija između izvršne, pravosudne i bezbjednosne grane vlasti nije efikasna ni funkcionalna. Policija ne može sama, sudovi ne stižu, Agencija za nacionalnu bezbjednost se ne oglašava, a građani ostaju prepušteni sami sebi.
Istovremeno, Crna Gora broji čak 11 aktivnih kriminalnih grupa, od kojih dvije najveće imaju preko 300 članova. Ti ljudi, kako je rekao Šćepanović, „komuniciraju s policijom“ i znaju da su mete, ali su i dalje na slobodi. Ako država ne može da ih kontroliše ili sankcioniše, kakvu to poruku šalje javnosti?
Postavlja se pitanje prioriteta, ko štiti građanina koji ide na posao, šeta s djecom, sjedi u kafiću? Ako bezbjednost zavisi od sreće, a ne od sistema, onda nije samo policija u problemu. Tada je bezbjednost svih nas ozbiljno kompromitovana.
Vrijeme je da se prestane s prebacivanjem odgovornosti između institucija i da se jasno definišu konkretni zadaci, odgovornosti i rokovi, jer građani ne mogu i ne smiju biti kolateralna šteta sukoba kriminalnih klanova, institucionalne neefikasnosti i političke neodgovornosti.
Crna Gora mora odlučiti, hoće li bezbjednost građana biti prioritet ili puka retorička fraza.
ETOportal / Redakcija