Dok se crnogorski primorski gradovi guše u vrevi turista i dok mladi koji su puni energije traže mjest za zabavu, nadležni su sa zakašnjenjem odlučili da provjere da li diskoteke i noćni klubovi ispunjavaju osnovne uslove za rad. Uključujući i najosnovnije, zaštitu od požara.
Iako Ministarstvo unutrašnjih poslova putem Direktorata za zaštitu i spašavanje sada sprovodi kontrole, logično pitanje koje se sa pravom nameće jeste, zašto se sve to ne radi preventivno, prije nego što objekti počnu da rade punim kapacitetom?
Turistička sezona je počela još u maju. Ogromne mase mladih već mjesecima svakodnevno pune noćne klubove i diskoteke duž crnogorske obale, dok se inspekcije tek sada „aktiviraju“. Ako je bezbjednost korisnika tih objekata prioritet, zašto je država dopustila da sezona krene bez temeljnih provjera? Zašto se uopšte izdaju dozvole za rad, a da prethodno nijesu provjerene osnovne bezbjednosne saglasnosti?
Još više zabrinjava što nadležni otvoreno priznaju da su u skoro svim kontrolisanim objektima utvrđene nepravilnosti, ali da su vlasnicima dati „razumni rokovi“ za njihovo otklanjanje. Šta to tačno znači? Da će objekti nastaviti s radom, da će u njih i dalje ulaziti stotine mladih svake večeri, a da rizici ostaju prisutni dok sezona traje?
Zar nadležni nijesu ništa naučili iz tragedije u Kočanima u Sjevernoj Makedoniji, kada je u požaru u diskoteci u martu ove godine stradalo više od 40 mladih ljudi, a više od 200 je zadobilo teške tjelesne povrede? Tamo je Vrhovni državni tužilac odmah lično preuzeo istragu, a do sada je uhapšeno preko 30 službenika MUP-a zbog sumnje da nijesu izvršili svoja službena ovlašćenja, upravo zbog izostanka preventivne kontrole.
Zašto kod nas niko ne preuzima odgovornost kada se kontrole vrše nakon što objekti počnu s radom? Zar se sve mora čekati da se nešto ne desi?
Zakon o unutrašnjim poslovima i Zakon o zaštiti i spasavanju jasno predviđaju obaveze Direktorata za vanredne situacije. Ne samo kada se nešto desi, već prije, kao preventivna mjera. Upravo u tome je suština bezbjednosnog sistema, da spriječi, a ne da reaguje naknadno.
Takođe, javnost ima pravo da zna, koliko je objekata kontrolisano, koliko ih nije ispunilo uslove predviđene zakonom, koji objekti su zatvoreni i ko su njihovi vlasnici. Sve dok te informacije nijesu dostupne, dok se kontrole sprovode netransparentno i djelimično, postoji osnovana sumnja da se radi samo o još jednom administrativno-marketinškom potezu bez stvarnog efekta na bezbjednost korisnika.
Zaštita mladih koji svake večeri ulaze u ove objekte mora biti pitanje javnog interesa, a ne nečija sezonska obaveza ili krizni odgovor tek kada se tragedija desi. Ako inspekcija ne funkcioniše preventivno i transparentno, onda ni sistem ne funkcioniše.
I zato se vraćamo na početa, kada će država prestati da djeluje tek kad je kasno i početi da štiti građane na vrijeme?
ETOportal / Redakcija