U Podgorici je ovih dana živo na sportskim poligonima. Sekretarijat za sport Glavnog grada organizuje devetu po redu ljetnju sportsku manifestaciju za djecu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Na šest lokacija djeca se igraju, druže i rekreiraju i to je zaista vrijedna i lijepa inicijativa.
Međutim, pod velom te vedre slike krije se ozbiljna društvena i institucionalna dilemma, zašto su ta djeca, usred jula, prinuđena da se rekreiraju pod tropskim temperaturama u urbanim naseljima, a ne kao nekada, na planinama, u dječijim odmaralištima, u prirodi?
Pravo djeteta na odmor i rekreaciju nije luksuz, već obaveza države
Crne Gore koja je ratifikovala Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, koja garantuje svakom djetetu:
- pravo na zdrav i bezbrižan odmor
- pravo na rekreaciju i igru u bezbjednom i zdravom okruženju
- pravo na jednak pristup sportskim, kulturnim i obrazovnim sadržajima bez diskriminacije
Član 31. ove Konvencije obavezuje države da djeci obezbijede uslove za korišćenje tih prava, kroz sistemske mjere i podršku lokalnih zajednica.
U tom smislu, ono što danas gledamo u Podgorici, djecu kako se, usred toplotnih talasa, rekreiraju na asfaltu, nije pokazatelj pažnje, već alarm. Ako su manifestacije pod vedrim nebom ljeti sve što kao društvo možemo da ponudimo djeci iz porodica koje ne mogu da ih pošalju na ljetovanje, onda je sistem ozbiljno zakazao.
Nekadašnje dječije odmaralište na Veruši bilo je utočište za generacije podgoričke djece, bez obzira na imovinsko stanje roditelja. Planinski vazduh, uređeni tereni, pedagoški nadzor i ambijent drugarstva, to je bila Veruša. I to je bilo više od socijalne politike , to je bila konkretna realizacija dječijih prava na zdravlje, bezbrižnost i jednakost.
Danas je Veruša zatvorena, obrasla korovom, a paviljoni „Tara“ i „Komovi“ su porušeni. Objekat odmarališta je zatvoren na osnovu rješenja turističke inspekcije iz 2022. godine, zbog neispunjavanja tehničkih uslova za rad. Postavlja se logično pitanje, ko je bio zadužen da ti uslovi budu ispunjeni? Ko je bio dužan da sačuva Verušu kao javni interes i alat za ostvarivanje međunarodno garantovanih prava djece?
Zatvaranje odmarališta kao što je Veruša nije samo tehnički ili infrastrukturni problem , to je pitanje odgovornosti. Jer, kad se uništi sistemski model koji je decenijama djeci omogućavao besplatan ili subvencionisan boravak na planini, time se krše norme međunarodnog prava koje je država obavezna da poštuje.
Oni koji su dopuštili propadanje ovih objekata, svojim nečinjenjem ili pasivnošću, doprinijeli su kršenju dječijih prava. Jer, javna odmarališta nijesu bila komercijalni objekti, već su predstavljala produženu ruku države i lokalne uprave u ispunjavanju obaveza prema djeci.
Sportska manifestacija u Podgorici svakako zaslužuje podršku. Djeca se druže, igraju, stiču navike. Ali, nemojmo praviti grešku i pomisliti da smo time riješili problem.
Jer, kada djeca umjesto planinskog mira i sigurnosti dobiju asfalt i tropske temperature, a umjesto sistema samo dobre namjere, tada smo ih ostavili na cjedilu. A prema Konvenciji o pravima djeteta , to ne smijemo da radimo.
Glavni grad i država moraju hitno:
- pokrenuti proces revitalizacije Veruše i sličnih odmarališta, kroz budžetska sredstva, međunarodne fondove i javno-privatna partnerstva;-
- utvrditi odgovornost za zapuštanje tih objekata, jer se radi o zanemarivanju zakonskih i međunarodnih obaveza;
- obezbijediti svakoj generaciji djece jednak pristup zdravom odmoru, rekreaciji i boravku u prirodi, bez obzira na materijalni status roditelja.
Jer, kao što reče dječiji pjesnik Dragan Radulović:
„Daj odrasli svijete, jednom budi dijete,
Moćan si ko čelik, sve ti nešto fali,
Budi jednom velik, kao što su mali“
Možda je vrijeme da upravo ta djeca postanu mjera naše veličine, ne deklarativno, već sistemski i stvarno.
NVO „Dječiji Savez Crne Gore“