Francuska se suočava sa jednom od najdubljih političkih kriza u posljednjoj deceniji nakon što je parlament izglasao nepovjerenje vladi premijera Fransoe Bajrua, samo devet mjeseci nakon njegovog dolaska na funkciju.
Odluka Skupštine da sa 364 glasa protiv i 194 za sruši Bajruov kabinet, stavila je predsjednika Emanuela Makrona u poziciju da bira između dva politički rizična puta, imenovanje sedmog premijera od 2017. godine ili raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Glavni povod za glasanje bio je budžet koji predviđa čak 44 milijarde eura ušteda radi smanjenja javnog duga. Bajru je sam pozvao na izjašnjavanje, želeći da „odblokira“ zastoj u parlamentu, ali je time praktično ubrzao vlastiti politički pad. „Najveći rizik bio je da se ništa ne preduzme“, kazao je premijer uoči glasanja, naglašavajući da je javni dug „opasan po život zemlje“.
Iako je pokušao da prikaže odgovornost kao političku hrabrost, Bajru je ostao bez podrške i saveznika i opozicije, što ukazuje na duboke podjele u francuskom političkom spektru.
Makron sada mora da odluči da li imenovati novog premijera iz sopstvenog bloka, rizikujući još veći otpor opozicije, ili raspisati izbore bez garancije da bi njegov pokret ostvario bolje rezultate. Prema analizama, čak i potencijalno jačanje Socijalističke partije (PS), koja je izrazila spremnost da formira novu vladu, ne znači dugoročnu stabilnost.
Makron bi mogao da se osloni na istaknute ministre poput Žeralda Darmanina, ali bi takav izbor izazvao snažan otpor ljevice.
Najnovije ankete ne idu u prilog Makronu, 64 odsto građana, prema istraživanju lista Le Figaro, želi da sam predsjednik podnese ostavku umjesto da traži novog premijera. Istovremeno, prema podacima Ifop-a, 77 odsto Francuza ne odobrava njegov rad, što je najniži rejting otkako je 2017. izabran.
Iako Ustav ne dozvoljava treći predsjednički mandat 2027. godine, Makron rizikuje da ostatak aktuelnog mandata provede u stanju političke nestabilnosti i stalnog pritiska.
Francuska je danas suočena sa paradoksom, dok se ekonomski sistem pokušava disciplinovati kroz bolne mjere štednje, politički sistem sve više gubi stabilnost. Ishod Makronove odluke da li će pokušati da pronađe kompromisnog premijera ili preuzeti rizik vanrednih izbora, definisaće ne samo budućnost njegove administracije, već i kurs francuske politike u narednim godinama.
ETOportal / V.M.
